102. HVO Odžačka brigada

 

Danas ću vam ispričati istinitu priču, a kao svaka lijepa priča i ova počinje sa; „ bila jednom jedna 102. brigada HVO. Da, bila jednom 102. brigada od Odžaka grada ispod gore Vučijaka. Bila je i biće sve dok je nas pripadnika brigade, dok je ovog spomenika na kome su uklesana imena naših poginulih suboraca, onih najhrabriji sinova Posavine koje su u to vrijeme ovi prostori imali.“ 102. brigada uvelike je obilježila povijest ovoga kraja i kao takva ostat će neizbrisiva povijesna činjenica, a kada se u povijest uđe, onda se iz nje nikada ne može izaći.

 

Osvanula je 1991. Bivša država raspadala se u ratnom vihoru koji se neumoljivo približavao i našim prostorima.. Sa zebnjom u srcu slušali smo tutnjavu topova tamo preko rijeke Save. Znali smo da nas rat neće mimoići i najhrabriji i najodlučniji počeše se pripremati za obranu ovih prostora. Nabavljali  smo oružje i vježbali vojne vještine. I već na kraju te godine imali smo jednu bojnu spremnu da brani općinu Odžak i ne dozvoli da nas neprijatelj iznenadi.

 

Onda je došla 1992. teška i krvava, puna nespokoja. Udariše četničke horde i htjedoše da unište čitave narode. Onda ustadoše pravi domoljubi, formiraše 102. brigadu HVO i suprotstaviše se neprijatelju. Dana, 17, 04. te godine brigada je sudjelovala u obrani Pruda i taj dan već punih 18 godina slavimo kao dan brigade.

 

Brigada je već 17.05. 1992. godine oslobodila sve prostore općine Odžak, potisnula neprijateljske snage prema Doboju. U teškim borbama oko Lipika, Kadra, Svilaja, Pećnika i Jakeša prolili su krv najhrabriji sinovi. Padoše najbolji i najhrabriji. Krv se proli po naši poljima i gorama. Ali ginulo se s pjesmom na usnama, ponosni što čuvamo svoje najbliže i slobodu svih ljudi sa ovih prostora. Te godine odlazili smo u pomoć 105. Modričkoj i 101. Bosansko Brodskoj brigadi.

 

Krajem šestog mjeseca te godine uslijedi najveća vojna akcija srpskih snaga u toku rata zv „KORIDOR“. Tisuće neprijateljskih vojnika potpomognuti tenkovima i avionima udariše na slobodne prostore Bosanske Posavine. Padoše Derventa i Modriča, neprijatelj udari ka Odžaku i 102. brigada zauze nove položaje na Bosansko brodskom bojištu. Sudjelovali smo u borbama oko Bijelog Brda, Dubočca, Liješća i Koliba. Odžak pade 13. 07. 1992 godine i narod se povuče opreko Save u Hrvatsku. Odžački prostori  ostadoše pusti i pune tri godine i sedam mjeseci ne čuše se naše pjesme u ovim krajevima.

Krajem devetog mjeseca iste godine  brigada pređe na Oraško - Šamačku bojišnicu.

Tu smo sudjelovali u borbama oko Vidovica i Kopanica. Najžešće borbe brigada je vodila oko Brvnika i Gajeva u kojim borbama smo neprijatelju nanijeli velike gubitke.

 

Godine 1993. noću 4-5 .11, brigada je izvršila forsiranje rijeke Save kod Svilaja i ušla na prostor općine Odžak. Zbog nepredviđenih okolnosti morali smo se vratiti i čekati novu šansu za povratak u Odžak. Ponovno smo bili na Oraškoj bojišnici gdje smo dali veliki doprinos u obrani zadnjeg mostobrana u Bosanskoj Posavini. Svakodnevno smo se sukobljavali s neprijateljem koji je pod svaku cijenu želio da zauzme Orašje i sve naše snage protjera preko Save. Naročito teške borbe vodili smo u 5. mjesecu 1995. godine kada su u velikoj neprijateljskoj vojnoj akciji zv. „OSVETA“ neprijatelju naneseni ogromni gubici  tako da više nije ni pokušavao zauzeti taj preostali dio slobodne Posavine.

 Ginulo se bez jauka i suza. Ginuli su najhrabriji i najbolji. Njihova imena uklesana su na mramornoj ploči ovog spomenika. I dokle god bude postojao ovaj spomenik postojaće i njihova imena, a mi vaši suborci dokle god budemo živi nosit ćemo vas u srcu i sjećanju.

Primirje između zaraćenih strana zaključeno je 12. 10. 1995. godine. Dejtonskim sporazumom od 20.11. te godine OPĆINA ODŽAK  je pripala nama- narodu ovoga kraja.

Dana 06.02.1996. godine Općinu Odžak srpske snage predale su 102. brigadi. Dva dana poslije toga prva postrojba 102. brigade obučena u policijske odore prešla je u Općinu Odžak i stavila je pod svoju kontrolu. Odmah nakon njih kompletna brigada sa naoružanjem prešla je na ovaj prostor, tako da je cjelokupna Općina Odžak bila u našim rukama. Sloboda se vratila u ove krajeve i narod se počeo vraćati.

 

U toku rata kroz brigadu je prošlo oko 3.500 boraca. Poginula su 144 branitelja, a 4 su umrla zbog teških ratnih uvjeta. Ranjeno je 500 boraca od kojih je 315 trajnih invalida.

O ratnom putu brigade moglo bi se nadugo i naširoko  pričati, o njoj bi se mogle knjige ispisati, ali ovom prili kom ukratko sam vam iznio u najkraćim crtama ono što je najbitnije, kako bi saznali i razumjeli ratni put brigade. Svaka je bitka posebna priča, o hrabrim vitezovima mogu se pjesme pjevati i ja se nadam da će se priča o 102. brigadi HVO pričati s koljena na koljeno i da je buduća pokoljenja nikad neće zaboraviti.

Općinu Odžak smo zatekli u ruševinama. Preko 7.000 stambenih jedinica i svi gospodarski objekti bili su uništeni i devastirani. Nije bilo struje, ni vode., a hranu smo morali dovoziti iz Hrvatske.  Bilo je teško, ali ljudi su se vraćali sa osmjehom, sretni što mogu ponovo doći na svoja ognjišta gdje im je najbolje i najljepše. Vrijedne ruke ljudi odžačkog kraja sve su obnovile i ponovno izgradile. Tako se život ponovno vratio na ove prostore.

Najhrabriji među hrabrim pripadnicima 102. brigade poginuli su za slobodu ovoga kraja. Cilj ove brigade bio je da donese slobodu ovoj općini i taj cilj smo ostvarili i zbog toga smo ponosni. Ne smijemo zaboraviti poginule, jer oni su svoje živote utkali u ovu našu slobodu. Oni su svojim životom omogućili da se svi mi vratimo na ove prostore i da nastavimo živjeti i raditi u slobodi.

Draga djeco! Ovi ljudi čija su imena na spomeniku, omogućili su vam da se u slobodi igrate i škole učite. Nemojte to nikada zaboraviti.

 

Poštovane obitelji poginulih, budite ponosni što ste ih imali, a nama pripadnicima 102. brigade bila je čast što smo u najtežim trenutcima domovinskog rata bili sa vama. Hvala vam i neka vam je vječna slava.

 

                                 Tomislav Božić, brigadir

                                  zapovjednik 102. brigade