SIMBOLIKA ADVENTSKOG VIJENCA

 

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola:

         Krug ili prsten od zimzelenog granja,

         i četiri svijeće.

* Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje,

   koji vječno traje, na život vječni.

* Grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem kad Ga je

   narod pozdravljao „HOSANA“ mašući palminim grančicama.

Baš zato ambrozijanska liturgija u adventu predlaže čitanja

Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem.

Svjetlo svijeća označava dolazeće svijetlo - novorođenog Isusa.

Vijenac se ukrašava crvenim trakama

koje označavaju svečanost blagdana.

 

Adventski vijenac ima takav oblik jer nas podsjeća na krunu

od trnja koju je Krist nosio za vrijeme svoje muke.

Taj krug bez početka i kraja shvaća se i kao simbol Vječnosti,

Božjeg života koji nema početka ni kraja,

znak Božje vjernosti zadanim obećanjima.

Ponekad se adventski krug tumači kao

zemaljska kugla sa četiri strane svijeta.

 

Prema dugoj tradiciji na vijenac se stavljaju tri ljubičaste svijeće,

znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska,

i jedna ružičasta koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja.

Četiri svijeće znak su četiri godišnja doba i četiri adventska tjedna.

Prema tradiciji, svaki tjedan zamjenjuje po 1000 godina od

Adama i Eve do Spasiteljeva rođenja.

Svaki se tjedan pali svijeća više, čime se najavljuje dolazak SVJETLA.

 

Prva svijeća nazvana je prorokova svijeća.

Druga je Betlehemska.

Treća pastirska.

Posljednja, svijeća anđela.

U nekim kulturama svaka svijeća simbolizira određen kreposti;

         prva svijeća – nadu,

         druga – ljubav,

         treća – radost,

         četvrta – mir.

Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.

 

Prvi adventski vijenac na svijetu napravljen je 1838. u domu za

siromašnu djecu u Hamburgu. (''Das Rahe Haus'' – ''Trošna kuća'').

Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichtern 

(1808 -1881) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i

trošnoj kući ponudio novi dom.

Svake je godine za vrijeme Došašća sa svojim štićenicima organizirao

trenutke molitve. U svom dnevniku piše:u došašću 1838. želeći

pronaći način, kako bi svoji štićenicima Došašće učinio  što ljepšim,

dosjetio se da od prvog dana prosinca, svakim danom za vrijeme

molitve upale jednu svijeću.

 

Wichtern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić

zasjao poput velikog svjetlosnog kruga sa 24 svijeće:

    19 malih, crvenih svijeća za dane u tjednu,

    4 velike bijele svijeće za svaku nedjelju Došašća.

Svake godine u Došašću obavljali su ovaj kratak obred.

Kako se za vrijeme molitve na vijenac stavljala i palila svijeća,

taj se trenutak počeo nazivati ''pobožnost sa svijećama''.

 

Oko 1851. Wichternovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati

zimzelenim grančicama. Tako se s vremenom umjesto drvenog,

počeo plesti vijenac od zimzelenog granja.

Taj se običaj počeo širiti na sve susjedne zemlje da bi na

kraju 19. stoljeća prešlo se na 4 svijeće za 4 adventske nedjelje.

 

Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence.                                                  Prvi se pojavio 1925 u katoličkoj crkvi u Kolnu, a zatim 1930 u Munchenu.

Stariji će se sjetiti da "kod nas ranije nije bilo toga vijenca".

Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina.

Danas je prisutan u mnogim crkvama, premda nije liturgijski propisan.

Sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima,

u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i

ilustriranom časopisu.

 

Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ovo često

monotono i dosadno ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način,

okuplja ukućane, kao obiteljsku zajednicu i sve upravlja u određenom

pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da čekaju tog velikog GOSTA.

 

Pripremimo za Njegov dolazak i svoje srce,

a ne samo crkve domove......!

                                     

                                       Pavao Brajinović

                                             župnik