Bacanje badnjaka u Novom Selu

              kod Odžaka

 

                                              

 Jedna od najljepših dječji

 uspomena ovoga kraja za nas

 starije jest:

 ''BACANJE BADNJAKA''.

 Evo kako je to nekada bilo.

 Stari neka se podsjete, oni koji

 ne znaju da nauče!

 

JEDNI I DRUGI NEKA ZAPAMTE

 I NIKAD NE ZABORAVE.

 

Badnjak donose: Dario

                           Juro

                           Josip

 

1 – djeca na hrastu sijeku badnjake (šušnjate grane rasta)

      i razgovaraju 

      Dario: kad završimo bacanje badnjaka u zadnjoj kući

                možemo poigrati orasa.

2 – (dolaze od ceste i na vratima viče glasno)

      Dario: Domaćine! (nema odaziva)  Domaćine! (drugi put)

3 - Domaćin: Čujem! Čujem!

4 – Josip govori: Badnjak na kuću, Bog i Božić u kuću,

                          kolač u ruku, sudžuk na vrat ...

5 – Juro nastavlja: Išo sam kroz travicu, podero nogavicu,

                             daj mi koju paricu da pokrpim nogavicu ...

6 – Domaćin otvara: - Dobro mi došli. Izvolite, uđite!

                                 (pozdravlja se s njima)

7 – Badnjačari ulaze i zajedno pozdravljaju:

                            Čestit Božić i sveta badnjica!

8 – Ukućani svi odgovaraju: Česta vam duša bila!

     Domaćica: Izvolite! Sjedite! Neće nam kvočka ležati na jajima.

                     (kad sijedu malo ih posipa pšenicom i kukuruzom)

                     Jeste li se nahodali i umorili?

9 – Josip: Krenuli smo točno u ponoć. Ovo je zadnja kuća.

               U vas ima djece, mogli smo  poigrat TUPAC – OŠTRAC.

10 - Može.(odgovaraju djeca) Dok mama donese što vam je

                                           pripremila idemo mi po orase.

11 -  Domaćica daruje badnjačare:

        - suhi veliki kolač,

        - jedan sudžuk,

        - komad pečene duge,

        - orasi

12 - Dario se zahvaljuje: Dao vam Bog zdravlje i veselje;

                                     Sinove ženili, kćeri udavali;

       Juro nastavlja: Rodila vam pšenica bjelica;

                              U kući vam se rađala muška dječica;

      Josip: Krave se telile, krmače prasile; ovce se janjile;

                Zdravlje vas pratilo, u ovoj se kući uvijek jelo i pilo;

13 – Domaćin daje novce i kaže:

                            Neka i vas prati Božji blagoslov;

                            Dao Bog da nam dođete i do godine.

14 – Zaigraju orasa - tupac – oštrac ...

       Dario ih promatra pa kaže: hajmo mi kuća pa da svi

                                               možemo igrati.

15 – Svi u jedan glas: Toooooooooooooooooo!

16 – Dok oni pripremaju najavljenu igru kuća ...

17 – Domaćica – Znate li vi objasniti sve ovo

                         što se ovdje sada događalo ...

18 – Dario: - Prema nekima riječ BADNJAK dolazi od riječi bdjeti,

                    biti budan. Ili od staroslavenske riječi BADAR i

                    RAZBADRITI se, to znači razbuditi se, biti budan.

                    Čeka se dakle Božić.

                   Najstariji pisani dokument o tom običaju kod Hrvata je

                   Dubrovački Statut iz 13. stoljeća.

                   Tamo kaže da kod Hrvata postoje dvije vrste badnjaka:

1.      panj koji se pali;

2.      hrastova grančica sa lišćem koja se stavlja iznad

vrata kao kod nas. Grana predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli

kad su se došli pokloniti Isusu, a koje je sv. Josip zapalio da malo

ugrije hladnu štalicu.

 

Postoji i jedna stara legenda koja taj običaj povezuje sa pokoljem

''nevine dječice.'' Židovski kralj Herod poslao vojsku u Betlehem da

pobije svu mušku djecu do dvije godine računajući da će među

njima ubiti i Isusa. Legenda kaže pred večer kad se počelo mračiti

vojnici su stavili grančicu na kuću u kojoj su ubili zadnje dijete da

znaju sutra odakle će početi. Kad su sutra ujutro došli na svim

kućama osvanule su grančice. U spomen tom događaju

bacaju se badnjaci.

20 – Hvala Dario, a sad možete započeti pripremljenu

       igru ''KUĆA'' ....

 

Prognoza vremena naših starih

 

Budući da ranije nije bilo prognoze vremena pa su se ljudi

snalazili kako su znali i umjeli.

Postoje iz toga vremena dva vjerovanja:

  1. – Sv. Lucija je 12 dana prije Božića. Svaki dan jedan mjesec.

        Kakvo je vrijeme bilo toga dana vjerovalo se da će takav biti

        taj mjesec slijedeće godine. Evo na primjer:

        Na sv. Luciju je prvi dan. To je siječanj slijedeće godine.

        Pokušajte i vi zapisati pa se sami uvjerite je li to istina.

 

  1.  Postoji i drugi način. Prije večere na badnjak domaćin rasiječe

        glavicu crvenog luka. Rastavi 12 komada onih polutica i u njih

        stavi sol. Sve to lijepo poreda na prozor. Ujutro kad ustane u

        kojoj polovici se istopila sol, u tome mjesecu će padati

        kiša. Evo, eksperiment nije skup. Pokušajte i vi.

 Živi bili pa vidjeli.....

 

P.s. Ima jedan problem: u današnje vrijeme prozori su novi,

       dobro dihtaju pa manje zrak cirkulira ....

     

Naučite ove lijepe stare naše običaje i svoju

djecu neka znaju ....!

                                     

                                      vlč. Pavao - župnik