Susret župnikove generacije u našoj župi

Osvanuo je utorak, 25. kolovoza 2009 godine. Datum koji je prije

točno godinu dana u Zagrebu određen za ponovno okupljanje naše

generacije koju sačinjavaju svi oni koji su 1961 godine prvi puta

svojom rukom otvorili varata sjemeništa u Zagrebu, Dubrovniku,

Đakovu ili Subotici ili nakndno došli kao ja. Ovaj puta čast domaćina

prpala je najmlađoj župi Vrhbosanske nadbiskupije

Novo Selo – Balegovac. Svojim pismom župnik je već u svibnju

podsjetio svoje drage kolege na taj datum koji se ne smije

zanemariti niti zaboraviti. Između ostaloga u tom pismu je pisalo:

 

Draga generacijo, subrate i prijatelju!

 

U godini svetoga Pavla, iz župe apostolskih prvaka svetog Petra i

Pavla, piše vam jedan iz vaše generacije, vaš subrat i prijatelj

Pavao. Moram priznati ima tu velike simbolike: kao što je sveti

Pavao naknadno ušao u apostolski zbor, tako sam i ja ušao u našu

generaciju. Apostoli su Pavla prihvatili, nadam se da je bio zadovoljan

njihovim prijemom. Ja sam vašim još i više. Od prvog dana našeg

susreta prvo u Zagrebu, a zatim u Đakovu meni je s vama bilo lijepo,

nadam se da ni vama nije bilo loše sa mnom. Evo, zato vas pozivam

da još jednom potvrdimo tu svoju zajedničku, bratsku, prijateljsku

odanost i međusobnu ljubav i razumijevanje na našem ovogodišnjem ''GENERACIJSKOM SASTANKU'' koji će biti u mojoj župi kako je

dogovoreno 25 i 26 kolovoza. (utorak i srijeda) ....

Moji su župljani dobri. Imaju dobro srce, vole svoga Boga, ponosni su

na svoju novoosnovanu župu i novonapravljenu župnu crkvu i kuću....

Čekamo vas raširenih ruku i radosna srca. Nemojte nam uskratiti tu radost.

Dođite nam i obradujte nas.

 

Braćo, generacijo, prijatelji! Zar naša bratska, prijateljska, generacijska

ljubav ne zaslužuje ta dva dana našega života od 365 dana koliko nam

Bog daje u jednoj godini. Zato dođite. ''Ako hoću lako ću, ako neću

kako ću''!?

 

        Raspored za susret generacije

                                                                   

Utorak, 25. 08. 2009

 

  1. Dolazak i okupljanje od 11,00  – 12,30 uz mezu i čašicu

 

  1. Ručak u 13,00 u maloj sali hotela Euro u Odžaku

     ( parkiranje pred župnom crkvom, posjet župnika i dekana

     Dr. Ive Balukčića i župne crkve Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja,

     prigodni pozdrav gradonačelnika gosp. Luke Jurića)

     KAVA U OBITELJI ILIJE PANDUREVIĆ - suorganizatora

 

  1. Poslije ručka obilazak župa odžačkog kraja:

 

                Garevac – Marija Majka Crkve ( vlč. Filip Brajinović )

                                Burića štala ….    

           Pećnik, - sveti Alojzije Gonzaga (vlč. Mirko Ikić )

 

                Potočani - sveti Marko ( fra Mladen Jozić )

 

           Gornja Dubica – sveti Josip ( fra Velimir Bavrka )

 

  1. 18 sati sv. Misa s narodom.

         (iza mise kolo uz violinu i šargiju na platou crkve i

          susret sa župljanima uz čašicu šljive).

 

  1. 19,30  nogometna utakmica na školskom igralištu:

                              

        Zagreb i Dubrovnik - 1965 Đakovo i Subotica

                            (mjesta naše mature)

 

20,30 sati večera  (roštilj) uz prijateljski razgovor, tihu glazbu

         i pjesmu uz Violinu i ''gašenje žeđi'' ……

 

  1. Spavanje prema rasporedu – vrijeme po potrebi i želji,

zavisno od kondicije ….

 

Srijeda, 26.08.2009

 

1.       8,30 doručak u župnoj sali

 

2.       9,30 sveta Misa bez naroda sa jutarnjom

 

3.       10,30 život proteklih 360 dana od Zagreba do Novog Sela

 

4.       13,00 ručak u župnoj sali

                (dogovor mjesta za slijedeći sastanak)

 

5.       Razlaz – pravac i vrijeme svako prema svojoj želji.

 

PRIJATELJI! OPUSTITE SE! SVE PROBLEME ZABORAVITE MAKAR NA

     TRENUTAK! VI STE NA GENERACIJSKOM SASTANKU 2009! ZAR MOŽE

BITI NEŠTO PREČE OD NAŠEG PRIJATELJSTVA DOK STE OVDJE?

 

U zakazano vrijeme pristigli su slijedeći:

 

1

 Vinko kardinal

Puljić

Nadbiskupija Vrhbosanska

2

Marko

Stipić

župa u Kulini - Vrhbosanska

3

Pavao

Brajinović

župa N. Selo - Vrhbosanska

4

 Dr. Franjo

Komarica

biskupija -  Banja Luka

5

Dr. Anto

Orlovac

Generalni vikar  - Banja Luka

6

Luka

Strgar

kustos katedrale - Đakovačka

7

Đuro

Ćuraj

župa Gorjani - Đakovačka

8

Slavko

Jurčić

župa Komletinci - Đakovačka

9

Borislav

Romić

župa Lovas - Đakovačka

10

Istvan

Koncz

kancelar - Subotička

11

Josip

Lajst

župa na Paliću - Subotička

12

Mikloš

Sauer

župa Ada - Subotička

13

Juhasz

Gyorgy

župa Kula - Subotička

14

Anto

Trgovčević

Župa Cvitovići - Gospićka

15

Ivan

Vugrinčić

župa Mihaljevec- Varaždinska

16

Dr. Branko

Barbić

u saboru Republike Hrvatske

17

Dr. Vjekoslav

Jazbec

liječnik - Zagreb

18

Dr. Stjepan

Trojko

kirurg - Čakovec

19

Dr. Stjepan

Kozjan

veterinar Jastrebarsko

20

Dr. Marko

Lukenda

profesor u Beču

21

Ilija

Pandurević

pravnik - Odžak

22

Josip

Matasović

trgovac - Velika Kopanica

23

Ivica

Vujica

ugostitelj - Pula

24

Franjo

Kobašević

mehaničar - Štitar

25

Đuro

Gregur

komercijalist - Šenkovec

26

Ivica

Čajkovac

socijalni radnik u Njemačkoj

 

I krenulo se po predloženom dnevnom redu:

 

Prekrasno uređena sala, bogati meni, ljubazni konobar naš župljanin

Ante, prijateljska priča, odnijeli su ono malo umora od putovanja i vraćen

osmjeh i radost kako je to uobičajeno kad se sastane generacija.

 

Obiteljski ambijent, djeca u narodnim nošnjama, pripremljeni pokloni,

prekrasni pozdrav domaćina Ilije (Pandurević), kod mnogih je izazvalo

suze radosnice, ali moralo se krenuti dalje.

 

Navedenim rasporedom posjetili smo obnovljene župe, pozdravljeni

srdačnom dobrodošlicom župnika koji su se trudili biti što bolji

domaćini, iznoseći zanimljive podatke svatko za svoju župu.

 

Iako smo pokušali da naš posjet bude što kraći, vrijeme je vrlo brzo

prolazilo i došlo je šest sati kada je u našoj prepunoj župnoj crkvi počela

sveta misa koju je predvodio naš kardinal, a pjevao župni zbor.

 

Župnik je svima zaželio dobrodošlicu, u svoje osobno ime i cijele župne

zajednice, a onda su riječ preuzeli naši mladi:

 

Uzoriti gospdine kardinale, oče biskupe, dragi prijatelji!

 

Ja sam Matea Grgić i želim vam danas nešto reći o našoj mladoj župi

svetog Petra i Pavla, Novo Selo – Balegovac. Kako ste i sami danas imali

priliku vidjeti naša župa je smještena u sjevernom dijelu Bosanske

Posavine, nedaleko od rijeke Save uz lijevu obalu rijeke Bosne, na prolazu

od Odžaka prema Bosanskom Šamcu, na jednakoj udaljenosti između

hrvatskih gradova Slavonskog Broda i Županje.Prema sačuvanoj predaji

selo se prvo zvalo ''Balimbegovac'' zatim ''Balibegovac'', te konačno

''Balegovac'' da bi 1955 godine tadašnja komunistička vlast ''radi povijesnih

zasluga u Drugom svjetskom ratu'' (pod navodnicima) dekretom ga izbrisala

sa lica zemlje i odredila mu ime ''Novo Selo'' kako se i danas službeno zove!

Prvo ime je dobilo po Balim begu koji je bio zapovjednik turske konjice,

a ime mu se vezuje uz osvajanje Beograda i Mohačke bitke zašto je od

sultana nagrađen darovanim posjedom u ovome kraju, čije ime «Kona

postoji još i danas.

        

Prema do sada dostupnim podacima u starim samostanskim spisima

''naselje Balegovac'' prvi put se spominje 1.715 godine, dakle prije 294

godine. Na žalost, vihori rata od njegovog postanka do danas počinjali su i

završavali na ovim prostorima, odnosili mlade živote, a razvoj sela vraćali na

sam njegov početak.

         Najkrvavije i najdublje tragove ostavili su Drugi svjetski i

nedavno završeni Domovinski rat. Nakon Drugog svjetskog rata u selu

nije bilo niti jednog jedinog muškarca zrelije dobi jer su svi pobijeni po

završetku rata, koncem svibnja 1945, njih 285.  Kada smo se  poslije

Dejtonskog sporazuma 1996 godine vratili nakon četverogodišnjeg

izbjeglištva, od šesto kuća niti jedan stan, niti jedna soba, nisu bili useljivi

jer je sve bilo opljačkano, porušeno i zapaljeno. Od prekrasnog i bogatog

sela ostalo je zgarište i smetlište. Svaka stopa, svaki korak nosio je sa

sobom mogućnost smrti od preostalih mina koje su postavili oni koji nas

protjeraše samo za to jer nismo pripadali istom narodu. Svako jutro smo

se pitali: ''Bože je li ovo zadnji dan, zadnja stopa, zadnji korak, moga

života? Ipak, Bog nas je čuvao i sačuvao! Hvala Mu!

        Budući da život nikada nije mazio naše očeve i majke, po povratku

na svoja pusta ognjišta, uz pomoć Božju i naših dragih prijatelja, zasukali

su rukave, sudbinu svoju i svoje obitelji uzeli u vlastite ruke. Za proteklih

trinaest godina koliko je prošlo od našeg povratka, sve je obnovljeno i još

ljepše uređeno nego što je bilo. Da je to istina, nadam se da ste se u to i

sami uvjerili prolazeći danas kroz ovo naše selo i sve župe Odžačkoga kraja.

           Mi, stanovnici ovoga sela,  vjerujemo da nas je na naša

ognjišta vratio sam Gospodin Bog. Vratio nas je, jer je s nama imao

poseban plan, da nakon tri stoljeća postojanja ovoga mjesta i BOG 

konačno u njemu dobije svoj stan, svoju crkvu. Iako je mjesto dakle

staro već skoro tristo godina, a selo uvijek bilo jedno od najvećih u

tom dijelu Bosne nikada nije imalo svoje župe, čak ni svoje crkve,

jer je sto jednu godinu bilo podijeljeno između dvije susjedne župe

Odžaka i Gornje Dubice. Nakon ustrajne i mukotrpne trogodišnje

borbe i traženja, naš nadbiskup Vinko kardinal Puljić Dekretom

od 11. travnja 2001 godine ustanovio je našu novu župu i tako se

konačno san naših otaca pretvorio u stvarnost. Postali smo

samostalna župa, imamo sada i svog župnika i sve drugo što nam

je za normalan rad župe potrebno.

 

Očevi naši nisu se uplašili velikog izazova koji se našao pred njima.

Ne žaleći svoga  truda ni svoje zarade, usporedo popravljajući svoja

razrušena ognjišta, za pet godina napravili su i u potpunosti završili našu

župnu kuću i crkvu u koje je uloženo osim vlastitoga rada, milijun i pol

bosanskih maraka, ili da me bolje razumijete šest milijuna hrvatskih kuna.

To je za naše prilike jako veliki novac jer smo istovremeno gradeći crkvu

morali popravljati i svoje porušene kuće. Sedamdeset posto ovih sredstava

dali su sami župljani, a preostalih trideset posto pomoć je naših dragih

prijatelja koji su pomažući nam, skupa s nama dijelili našu radost, potičući

nas na ustrajnost, velikodušnost i žrtvu. 29. srpnja, 2006 godine završetak

svih radova okrunjen je veličanstvenom i nezaboravnom posvetom koju je

obavio naš kardinal uz nazočnost više od tri tisuće vjernika..   

        

Zato i danas želim pohvaliti naše očeve i majke koji se ne boje života

pred sobom. Želim reći ''hvala'' za dar života koji su nam darovali i vratli nas

na ovu bosansku rodnu grudu. Naša dva tornja u kojima se nalaze naša tri

zvona svakom prolazniku  govore tko smo i što smo, da smo ovdje nikli i

ponikli, u koga vjerujemo i kome se molimo.

Na poseban način želim naglasiti da je naše srednje zvono posvećeno

u čast našim palim braniteljima. Na njemu je ugravirano njihovih osamnaest

imena. Njihova usta su istina zašutila, ali ovo zvono, kako ćete i sami večeras

čuti, svaku večer njima u spomen svojim zvonjenjem želi upozoriti da nisu

zaboravljeni i odaslati im onu svetu poruku: ''Navik živi ki zgine pošteno''!               

Dragi prijatelji! Oblaci ratne tame, mržnje i osvete vjerujemo da su

iza nas. Mržnja je ubijala, rušila, palila i nevinu krv prolijevala. Ljubav

danas prašta, gradi i rađa, a povijest je pokazala, da svaki puta  ljubav

sigurno pobjeđuje mržnju, jer s nama je veliki i dobri Bog!.

 

On je zato naše uporište. Vjera u njega je temelj na kome mi mladi

sa svojim roditeljima i našim župnikom ovdje gradimo svoju budućnost.

-          život se u naše selo vratio na velika vrata.

-          iz  naših kuća se ponovno čuje plač novorođenčeta,

-          na našim sokacima ponovno se okupljaju mladi,

-          čuje se vesela pjesma i igra kolo uz zvuke violine i šargije.

-          naš nogometni klub ''Dragovoljac'' ponovno je u punom pogonu.

-          jedino smo selo u BiH čiji se odbojkaši natječu u prvoj ligi

     Federacije. Tako se dogodilo da mali Balegovac pobijedi veliko

     Sarajevo i to već nekoliko puta.

-          naše selo ima 16 ulica. Do svake kuće u selu ima asfalt, voda,

     struja, telefon i javna rasvjeta.

-          naša župa je dala dva svećenika franjevca, sedam časnih sestara, i

     ponosno ističemo od ove godine imamo svog prvog sjemeništarca,

     našega Ivana.

-          u prošloj školskoj godini u školskim klupama sjedilo je 164 učenika,

     međi njima 21 student koji studiraju u Zagrebu, Osijeku i Tuzli.

-          od postojećih šesto, petsto kuća je obnovljeno, pedeset je još

     pokriveno, a za ostalih pedeset njihovi vlasnici ljenčareći i vama

     tamo pričaju da u Bosni nema života potucajući se od nemila do

     ne draga po tuđim kućama i podrumima u Hrvatskoj i širom Evrope.

-          ako je to istina što oni tvrde, mi mladi se pitamo zašto su se naši

     neprijatelji toliko borili, toliko krvi svoje prolili i sve moguće čine

     još i danas  da ostanu na našim ognjištima i nikako se ne daju

     otjerati s njih. Za ono što nama ne valja oni krv prolijevaju i

     živote daju.

-          istina, naša je Bosna ucviljena, izranjena, razrušena, opljačkana i

     popaljena, ali nikad slomljena. Još uvijek prkosi uzdignute glave

     svim nedaćama dokle god smo mi tu na ognjištima koja naši

     očevi i majke sagradiše i vlastitom krvlju zališe.

-          zato neka se vidi da nas ima. Želimo danas i preko vas poručiti

     svima onima koji ostaviše svoju rodnu grudu:''Bog ih je stvorio od

     bosanske grude, i nigdje niće biti svoji na svome i imati svoj mir

     bez grobova otaca svojih. Mi im poručujemo:

-          Ovdje se lakše diše;

-          Ovdje ptice ljepše pjevaju;

-          Ovdje se umire s pjesmom na usnama!

-          To je najbolji dokaz da Bog svojih nikad ne ostavlja!

      ''Nećemo ni mi njega''! To je bila i uvijek će biti zakletva

      sviju mladi ove naše župe!

 

      Prijatelji!

Hvala na strpljenju! Hvala vam što ste nam došli. To je velika čast

za našu mladu župnu zajednicu i našega župnika. Vidjeli ste da u

našem selu nema brda, kod nas je ravnica, velika i bogata.Vjerujte,

tako je veliko i naše posavsko srce koje je danas sretno što vas

ovdje u našoj župi može zagrliti, s vama, našim dragim prijateljima

ljubav pdojeliti. Znajte!

     -  sve vas volimo;

-  sve vas od danas u svojim srcima nosimo;

-   sa svima vama od danas se ponosimo jer u svima vama

    gledamo istinske prijatelje našega župnika i sviju nas,

    njegovih župljana.

Dragi prijatelji! Nemojte nas ostaviti i zaboraviti! Nama je potrebna

vaša pomoć. Volite nas upola kao što mi vas volimo, naša radost bit

će neizmjerna, a to će biti još jedan dokaz da Bog svojih nikad ne

ostavlja, a kamo li zaboravlja!

 

Hvala vam na vašem dolasku i iskazanoj ljubavi.

Dođite nam opet! Bosna vas uvijek čeka raširenih ruku i mi u njoj kao

sinovi i kćeri jednog Hrvatskog naroda! Živjeli!

Spontani i gromoglasni pljesak prepune crkve bio je najveći dokaz

odobravanja svega rečenog.

Zatim je kardinal počeo svetu misu. Pozdravio okupljenu generaciju,

Čestitao žjupljanima, a onda pozvao sve zajedno da se mole.

U nadahnutoj propovijedi kardinal je povezao trostruku službu

svećenika sa službom roditelja u obitelji. Kao što svećenici vode i

posvećuju Kristovu zajednicu koja se zove Crkva, to roditelji čine

u obitelji, Crkvi u malom.

U molitvi vjernika molili smo za: opću Crkvu, dijecu i mlade iz našeg

hrvatskog naroda, za očeve i majke, poginule i umrle. Donosim zaziv

koji je molio naš sjemeništarac Ivan za slavljenike sastavljenu za tu zgodu:

Ivan: Psalmista reče: '' Kako je lijepo i ugodno kad se braća

        nađu zajedno''.

* danas Te Gospodine naša župna zajednica želi moliti za ove među

   nama nazočne drage nam prijatelje. Oni davno čuše tvoj poziv i

   krenuše za tobom.Onima koji ustrajaše do danas, daj Gospodine

   da budu pravi pastiri tvoga stada koje si im Ti u svojoj božanskoj

   providnosti povjerio;

* Onima koji svoj životni put promjeniše i drugo zvanje odabraše, daj

   ljubavi i milosti da Tebe uvijek hvale i slave, kao pravi kršćani u svojoj

   obitelji i tvojoj Crkvi svijetle, pokazujući pravi put svima onima koje

   susreću u svom svagdanjem životu – molimo Te!

 

Svojom najavom za ''Oče naš'' kardinal je podsjetio kako često puta

moleći tu svetu molitvu koju je sam Krist Gospodin svoje učenike

naučio moliti ''nismo svijesno što i kako mi to molimo''. Kako to igleda

evo poslušajte:

 

Osoba: ''Oče naš, koji jesi na nebesima…''

Bog:  Da!

Osoba:  Ne smetaj me. Vidiš da molim.

Bog:  Pa zvala si Me.

Osoba:  Zvala? Nikog ja nisam zvala. Ja samo molim Molitvu Gospodnju:

             ''Oče naš, koji jesi na nebesima…''

Bog:  Evo, opet!

Osoba: Opet! Što?

Bog: Pa zvala si Me.Rekla si:''Oče naš koji jesi na nebesima…

       Evo me! Reci što hoćeš?Ja sam Bog!

Osoba: Ali ja ništa time nisam mislila. To je samo svakodnevna

            molitva, shvaćaš? Ja redovito molim ''Oče naš''. Od toga se bolje

            osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost ili učiniš

            neko dobro djelo pa si radostan, jednostavno, bolje se osjećaš''.

Bog:  No dobro! Nastavi!

Osoba: ''Sveti se ime Tvoje…!''

Bog:  Čekaj! Stani! Što si time mislila?

Osoba:  Mislila, čime?

Bog:  Pa s tim ''Sveti se ime Tvoje'' ..?

Osoba: Pa to znači…to znači… O Bože, pa ja pojma nemam što to

            znači. Otkud bih ja to znala? Pa to je samo dio molitve…

            tako su napisali.. tako su me naučili, …tako svi mole.  Nego,

            kad  smo kod toga  – a što to zapravo znači?

Bog:  Znači – budi štovan, budi svet, uzvišen, božanski velik ..!

Osoba: Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam ni

            razmišljala što to znači ….. '' Sveti se ime Tvoje''?

Bog:  Dobro, nastavi!

Osoba: ''Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu,

              tako i na zemlji''!

Bog:  Ti to stvarno tako misliš?

Osoba: Naravno! Zašto ne?

Bog:  A što poduzimaš u tom pogledu da se to i ostvari?

Osoba: Poduzimam? Pa … iskreno rečeno, ''ništa''. Zapravo,

            ja sam mislila da bi bilo lijepo da 

            imaš sve pod kontrolom tu dolje na zemlji  kao što imaš

            tamo gore na nebu..

Bog:  A što misliš, da li imam pod kontrolom tebe?

Osoba:  Pa ja idem u crkvu svake nedjelje.

Bog:  Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim psovkama, pljuvanjem

        po bližnjima? Znaš, to je kod tebe jako ozbiljan problem? Pa

        onda način na koji trošiš novac –sebična si, misliš samo na sebe.

        Kako svakodnevno postupaš sa starijima i prema starijima?

        Koliko si obrisala tuđih suza? Koliko si puta legla i ustala bez

        molitve? A da ne govorim o društvu s kojim se družiš i

        filmove koje gledaš?

Osoba: Čekaj! Stani malo! Što si se okomio samo na mene?

            Nisam ja ni bolja ni gora od drugih! A što je tek s onima

           koji nikako ne idu u crkvu ili te uopće  ne priznaju da postojiš?

Bog:  Pusti druge na miru! Mislio sam da ti hoćeš da bude volja moja

        jer si tako molila. Ako je to cilj molitve, onda treba početi prvo od

        onih koji to mole. Kao na primjer - od tebe.

Osoba: Slušaj, Bože, moram završiti s ovim, žurim, imam posla.

            Ovo već traje mnogo dulje nego obično!

Bog:  No dobro, hajde!

Osoba:  ''Kruh naš svagdanji daj nam danas….''

Bog: Trebala bi malo pripaziti kako postupaš s tim kruhom.

Osoba. Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem da

            obavim svoje svakodnevne molitve, a Ti iz čistog mira ovako

            baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.

Bog:  Molitva je opasna stvar. Ona je toliko jaka da bi te stvarno mogla

        promijeniti ako je moliš kako treba. To ti cijelo vrijeme pokušavam

        objasniti a ti nikako da shvatiš. Zvala si me i evo me. Tu sam.

        Nastavi sad moliti. Da čujem slijedeći dio tvoje molitve?

Osoba:  Strah me je.

Bog:  Strah? Čega?

Osoba:  Znam što ćeš reći!

Bog: Hajde provjeri me!

Osoba:  ''Oprosti nam duge naše, kao što mi opraštamo

             dužnicima svojim…''

Bog: A što je s Paulom iz tvog razreda?

Osoba: Evo vidiš! Znala sam! Znala sam da ćeš i nju odnekud izvući!...

            Bože! A zašto ona govori tako loše o meni? Zašto širi tolike

            neistinite priče o mojoj obitelji? Kaže mi da i ne pomišlja vratiti

            novac koji sam joj pozajmila.  Jesam! Zaklela sam se da ću s

            njome izravnati  račune?

Bog: A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom? '' kao što mi

       opraštamo dužnicima svojim.

Osoba: Pa dobro, nisam baš mislila ozbiljno!

Bog: No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret

       mržnje u sebi prema njoj, zar ne?'' Priznaj koliko te to čini

       nervoznom?

Osoba: U pravu si Bože! Ali ipak mislim da ću se osjećati puno bolje

            kad izravnam račune s tom svojom bivšom prijateljicom…..

            zub za zub, oko za oko …

Bog: Nećeš se osjećati bolje, nego puno gore. Zapamti! Osveta nije

        slatka nego jako gorka. Hajde, promisli malo kako si zbog svega

        toga nesretna. Ako mi povjeruješ, ja to mogu promijeniti…

Osoba: Stvarno možeš? Kako?

Bog:  Ti oprosti njoj, ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh

         biti njezin problem, a ne tvoj. Ti ćeš tada naći potpuni mir u

         svom srcu!

 Osoba: U pravu si. Priznajem: više nego što se želim osvetiti njoj,

             želim biti OK s Tobom….. Dobro. Opraštam joj….  Kad malo

             bolje razmislim, svakome onome tko ide okolo i čini ljudima

             svinjarije u stvari trebalo bi pomoći i moliti za njega da se izvuče

             iz toga. Bože! Hajde i njoj pokaži nekako pravi put da i ona izađe

             iz toga svega …

Bog:  Eto vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?

Osoba: Pa, nije loše, nije uopće loše! Zapravo – super! Super se

            osjećam! Vjerujem nakon duže vremena večeras neću biti

            naoštrena . Možda od sada neću biti ni tako umorna jer ću

            mirno moći zaspati u svome krevetu, a ne cijelu noć tražiti

            načina za osvetu.

Bog:  Čekaj! Nisi još gotova sa svojom molitvom. Nastavi…

Osoba: ''I ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla.''

Bog:  ''Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u

          kojima možeš pasti u napast.''

Osoba: ''Kako to misliš Bože?

Bog: ''Pa recimo, ne pali televizije kad znaš da trebaš prije obaviti neke

         druge stvari, kao napisati zadaću! Isto tako što se tiče vremena

         koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na

        razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebala još

        jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva….. Također

        ne bi se trebala uspoređivati sa susjedima i prijateljima što imaš i

        koliko vrijediš. Molim te nemoj Mene na kraju pozivati da te

        izvučem i spasim tek kad si se uvjerila da ti nitko drugi ne može

        pomoći.

Osoba: Ne razumijem ovo zadnje.

Bog:  O, znaš ti, znaš! Učinila si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i

         onda dotrčiš k meni vičući: Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove

         frke i obećavam Ti da to nikada više neću učiniti. Sjećaš se nekih

         takvih nagodbi koje si pokušala napraviti sa Mnom?''

Osoba:  Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.Priznajem da me je stid.

Bog:  No hajde, završi svoju molitvu.

Osoba: «Amen!»

Bog: Da li znaš što to znači?

Osoba:  Ne, ali bih voljela znati. Željela bih Ti ugoditi. Sad tek vidim

             kakvu sam zbrku napravila od svoga života. I vidim Bože kako

             bi super bilo da postanem jedna od tvojih sljedbenika.

Bog:  Upravo si odgovorila na svoje pitanje.

Osoba: «Da?»

Bog: ''E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu,

         uklonjeni i oprošteni, teško je naći riječi da se opiše što sve

         možemo skupa. Možeš li zamisliti kad se udruže Bog i

         čovjek kolika je to snaga i što sve mogu zajedno''?

Osoba: Bože! Daj da krenem s tobom pa da uistinu vidim što možemo

            načiniti od mene kad smo udruženi. Važi»?

Bog: ''VAŽI''!

Zajedno kažu: AMEN!

 

Za sve ovo vrijeme postojanja ove naše župe nitko od naših dragih

Prijatelja koji su nas posjetili nisu otišli praznih ruku, a kako bi to

župljani dozvolili generaciji svoga župnika.

Najavom: ''U cara mnogo blaga, a milošća opet draga'', župnik

je pozvao naše ''mališane'', njih 26 i sa posebno za ovu zgodu

pripremljenim vrećicama svatko od njih predao je jednom

našem gostu. Unutra je bio:

-          kalendar sa ''CRKVAMA DOBORSKOG DEKANATA''

-          knjiga sa CD-om '' ODŽAK POUKA POVIJESTI''

 

Župnik se zahvalio svima onima koji su ''po običaju'' u ovakvim

zgodama puno doprinijeli i pomogli, od pjevača do posluge.

 

Na izlasku iz crkve čekala nas je pripremljena violina i šargija i

uhvatiše se u kolo mnogi, pa i oni koji to nisu imali u planu.

 

Dok se kolo odigralo ekipe za nogomet već su bile spremne.

Popusta nije bilo ni za koga tako se spremni nađoše kardinal

i biskup.

U plavim majicama nastupili su oni koji su maturu položili 1965 u

Đakovu ili Subotici.

Njihovi protivnici u bijelom maturirali su Zagrebu ili Dubrovniku.

Iako je već bio mrak jer se palila vanjska rasvjeta nikome se nije

išlo kući jer svi su čekali da utakmice počme kako bi jednoga dana

mogli pričati da su bili na utakmici gdje su igrali kardinal i biskup.

 

Sami akteri ove utakmice sjetili su se svih onih događanja i doživljaja

vezano za nogomet u sjemeništu, bogosloviji, župi. Domaći župnik je

morao pažljivo hodati plašeći se da asvalt pod njim ne bi propao. Uz

više sreće, (bijelima se povrijedila tri glavna igrača) pobjedili su plavi

sa 1 : 0 golom župnika sa Palića u Srbiji, gdje je dogovoren naš

slijedeći susret.

 

Umor i nastale povrede liječili smo duboko u noć vinom i roštiljom

koji je kao i uvijek velemajstorski odradio naš Blaž. Tko zna dokle bi

to liječenje trajalo da se u ponoć ne gasi javna rasvjeta, a nije

preporučljivo po mraku hodati u tuđem selu.

 

Laku noć i miran san. Prijatelji sutra nas čeka još radosniji dan!

 

Prekrasnim smještajem i pripremljenim doručkom svaka obitelj

počastila je svoje ''konagdžije'', tako da je sveta misa bez problema

mogla početi u zakazano vrijeme. Ovaj dan je rezerviran isključivo samo

za nas, tako smo ga započeli moleći ''JUTARNJU'' kako bi se još jednom

podsjetili na lijepe dane našeg života u Bogosloviji. (to je dio Brevijara

koji je svaki svećenik dužan moliti svakoga dana, a moli se u bogosloviji

kao priprava za svećeništvo).

Pod svetom misom opet je propovijedao kardinal kao jedan od nas,

brat bratu, prijatelj prijatelju! (predviđeni biskup Komarica je već morao

otputavati u Livno na sprovod svom preminulom svećeniku fra Marku Geli.)

 

Po završteku svete mise, na red je došla točka: ''Reci bratu što nosiš u

srcu od prošlog sastanka.'' Budući da je među nama bilo nekoliko koji su

se prvi puta bili sudioniici našega druženja, možete zamisliti kave su to

bile ispovijedi jer neke nismo vidijeli preko četrdeset godina.

 

Vrijeme je jako brzo prošlo. Pozvali su nas na ručak u župnu dvoranu.

Prekinuti razgovor se i dalje nastavio, da bi završio zajedno s ručkom

Uobičajenom pjemom: ''Za svaku dobru riječ'' ….

 

Bože! Kaka je lijepo i ugodno kad se braća nađu zajedno. A još:

-          ako su generacija kao mi;

-          ako se vole kao mi;

-          ako se znaju radovati i veseliti kao mi;

-          onda bi trebalo još mnogo, mnogo više vrmena nego što smo

     mi imali. Zapamtili smo gdje smo stali i dogovorili se da za 365

     dana pođemo braći u Srbiju gdje nas

     čeka neopisiv doživljaj jer su i oni već bili domaćini.

 

BOŽE! Hvala ti na svemu! Ali tko će dočekati da ponovno dođe taj

         dan da se braća ponovno nađu zajedno!

 

kilkni na foto...

Mnogo nazvaše ili e –mail poslaše da kažu hvala. Evo i vi

pročitajte jedan.

 

Dragi Pavo,

Velika hvala za sve tebi i svima koji su s tobom sve pripremili i provodili. 

Ni Nijemci to ne bi bolje organizirali.

Kad je sve savršeno dobro napravljeno i dobro se odvija,

čovjek nije ni svjestan koliko posla treba za to napraviti.

 

Kad bi više Hrvata iz Posavine dolazilo posjetiti Balegovac, Odžak

i okolna obnovljena mjesta, vjerujem da bi mnogi bili potaknuti na

povratak ili barem na očuvanje, umjesto prodaje, svojih imanja.

 

Srdačan pozdrav,

 

Branko Barbić

 

BOŽE! TO MOŽEŠ DATI SAMO TI! ZATO TI VELIKA HVALA.

BUDI I DALJE UZ NAS! TO TE MOLI NAŠA GENERACIJA.