SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

 

        Zadar, 8. – 9. svibnja 2010

                                                            2

Površina Zadarske nadbiskupije: 3.009 km

Stanovnika: 164,310

Katolika: 151.215

Nadbiskup: Dr. Želimir Puljić

Geslo sastanka:“Da vaša radost bude potpuna.(Iv.15,11)

 

Postoje radosti koje su dobre, ali nisu potpune,

Samo Kristova radost je potpuna radost!

Točnije, potpuna radost je sam Krist, jer On je jedini izvor svake

prave radosti. Bog, koji je bogat radošću je najveća sreća!

Kako bismo imali potpunu radost treba se osloboditi lažnih i opasnih radosti.

Zato  Otac nebeski ne ostavlja na miru ni one loze koje donose rod.

Njih čisti, obrezuje, da donesu više roda.

To je Isusovo pravilo: kroz bol i žalost ući u potpunu radost!

Kompozicija logotipa susreta, sastavljena od krugova

inspirirana je prispodobom o Trsu i Lozi.

Mnoštvo malih krugova formiraju se u četiri grozda

i spajaju u križ.

U sredini križa je hostija oko koje se okupljaju

plodovi loze simbolizirajući okupljanje mladih oko Krista.

Sama radost prikazana je dinamičnom kompozicijom

krugova u križu, koji izgleda kao da je veselo raširio ruke za zagrljaj.

Našu župu predstavila je Matea Grgić,

kao i do sada, u svom stilu, onako kako

ona samo znade:

 

 

Dragi prijatelji!

 

  Čast mi je danas predstaviti našu mladu župu Novo Selo – Balegovac    

  koja je smještena u sjevernom dijelu Bosanske Posavine, nedaleko od

  rijeke Save na lijevoj obali rijeke Bosne, od Odžaka prema Bosanskom  

  Šamcu, na jednakoj udaljenosti između hrvatskih gradova ''Slavonskog    

  Broda i Županje''

 

         Prema do sada dostupnim podacima u starim samostanskim spisima ''naselje Balegovac'' prvi put se spominje 1.715 godine, dakle prije 295 godine. Na žalost vihori rata od njegovog postanka do danas počinjali su i završavali na ovim prostorima, odnosili mlade živote, a barbarskim rušenjem i paljenjem razvoj sela vraćali na sam njegov početak.

 

         Najkrvavije i najdublje tragove ostavili su Drugi svjetski i nedavno završeni Domovinski rat. Nakon Drugog svjetskog rata u selu nije bilo muškarca zrelije dobi jer su svi pobijeni u svibnju 1945, a kada smo se  poslije Dejtonskog sporazuma 1996 godine vratili nakon četverogodišnjeg izbjeglištva, od osam tisuća stambenih jedinica koliko ima naša općina Odžak, niti jedna kuća, niti jedan stan, niti jedna soba nisu bili useljivi jer je sve bilo opljačkano, porušeno i zapaljeno. Od prekrasnog i bogatog sela ostalo je zgarište i smetlište. Svaka stopa, svaki korak nosio je sa sobom mogućnost smrti od preostalih mina koje su postavili oni koji nas protjeraše samo za to jer nismo pripadali istom narodu. Svako jutro smo se pitali: ''Bože je li ovo zadnji dan, je li ovo zadnji korak, zadnja stopa moga života? Hoću li dočekati večer u mrtvačkom sanduku ili možda raznesena u stotine komada razbacanih na ruševinama rodnog nam ognjišta.

        

 

            Mi vjerujemo da nas je na naša ognjišta vratio sam Gospodin Bog. Vratio nas je, jer je s nama imao poseban plan, da nakon tri stoljeća postojanja ovoga mjesta i BOG  u njemu dobije svoj dom, svoju crkvu. Iako je naše mjesto staro skoro tristo godina, a uvijek bilo jedno od najvećih u tom dijelu Bosne nikada nije imalo svoje župe, čak ni svoje crkve. Tek je naš nadbiskup Vinko kardinal Puljić Dekretom od 11. travnja 2001 godine ustanovio našu novu župu koja je posvećena apostolskim prvacima svetom Petru i Pavlu, i tako se konačno san naših otaca pretvorio u stvarnost. Sad i mi imamo svoju župu!

 

         Očevi naši nisu se uplašili velikog izazova koji se našao pred njima. Za pet godina napravili su i u potpunosti završili našu župnu kuću i crkvu sa okolišem. Sedamdeset posto  sredstava dali su sami župljani, a ostalo je  pomoć naših dragih prijatelja.   

                  

-          život se u naše selo vratio na velika vrata.

-          iz  naših kuća se ponovno čuje plač novorođenčeta,

-          na našim sokacima ponovno se okupljaju mladi,

-          čuje se vesela pjesma i igra kolo uz zvuke violine i šargije.

-          naš nogometni klub ''Dragovoljac'' ponovno je u punom pogonu.

-          jedino smo selo u BiH čiji se odbojkaši natječu u prvoj ligi Federacije.

-          tako se dogodilo da mali Balegovac pobijedi veliko Sarajevo.

        

Dragi prijatelji! Oblaci ratne tame, mržnje i osvete vjerujemo da su iza nas. Mržnja je ubijala, rušila, palila i nevinu krv prolijevala, ljubav danas prašta, gradi i rađa, a povijest je pokazala, da svaki puta  ljubav sigurno pobjeđuje mržnju.

Bog je naše uporište. Njegova vjera je temelj na kome mi mladi sa svojim roditeljima i našim župnikom gradimo svoju budućnost.

-          To je razlog  da nismo napustili svoju Bosnu.

-          To je razlog da smo danas ovdje s vama, a vas pozivam u ime mladih naše župe: ''Dođite  i vi nama!

-          Pružimo ruke jedni drugima i uzdignute glave ponosno  gradimo svoju budućnost boreći se kao i naši očevi ''Za krst časni i slobodu zlatnu''!.

-          Neka se vidi da nas ima. Bog svojih nikad ne ostavlja!

-          Neka danas odjekne naša zakletva: NEĆU IZDAT  JA BOGA NIKADA!

      

 

Hvala VAM na strpljenju! Dođite nam! Bosna vas čeka raširenih ruku  i mi u njoj!

Dajte nam priliku da vam vratimo ljubav za ljubav!

Dođite i uvjerite se sami.

Sve vas volimo!

Za sve vas se molimo!

Sve vas u svom srcu nosimo!

I u Bosni našoj i vašoj vas čekamo!

 

Do viđenja u Bosni i ŽIVJELI!

 

                                                                                Mladi Novog Sela

 

Starigrad  - Paklenica ,09. svibnja 2010                                                                                                                            

Uz nekoliko prigodnih rečenica prekrasnim veženim peškirom župnika je zakitila Manda Lucić: U ime svih majki, čija se djeca danas nalaze ovdje u znak zahvalnosti želimo da vas ovaj dar podsjeća na naš boravak među vama….. a ovogodišnju majicu naših mladih ukrašenu sa novonapravljenim logom naše župe predao je Ivo Studenović.

U liturgijskom dijelu u ime naše župe drugo čitanje pročitao je Dario Marić.

 

Nakon okrepe za dušu, na red je došlo i tijelo. Lovačko društvo priredilo je roštilj za 1.300 osoba.

Nestalo je 35o kg mesa, 1.500 boca vode, 370 dvolitri soka…., pivo nismo ni evidentirali jer je svako naručivao za sebe ….

Poslije ručka više od tri sata, naši mladi družeći se sa svima drugima uživali su u čarima  plavog Jadrana i privlačnog Velebita.

Sve što je lijepo brzo prođe i naš boravak. Za uspomenu zajedno smo se fotografirali i pošli prema autobusu.

Kako je to već uobičajeno, prije nego što počne radost zajedništva,

napravili smo kratku analizu.

Župnik je pohvalio što se trebalo pohvaliti, a bilo je toga mnogo.

Ono što nije bilo dobro zajednički smo analizirali da se više ne bi ponovilo.

Točka na i bilo je pitanje koje se našlo pred nama:Kako i na koji način ćemo mi njima uzvratiti ljubav za ljubav, kada oni budu naši gosti?

Počnimo militi već danas da sutra ne bi bilo kasno .....!

Hvala dragom Bogu, na ovom danu, i na njegovom velikom daru.

Bilo je ova dva dana lijepo pronaći svoje mjesto :

NA SUSRETU HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI!

 

 

                                       župnik Pavo