Sveti Nikola – svetac dobrotvor

 

Rođen je u gradu Patari, u pokrajini Liciji u Maloj Aziji

u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji duže vrijeme

nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu

koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Na žalost njegovi

roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

 

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire

stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on

skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi

samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad

umire biskup, nasljednik njegova strica, Ovaj put nije mogao

pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći,

a dane šireći vjeru i pomažući potrebnima.

 

Prema narodnom vjerovanju, činio je mnoga čudesa.

Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara.

Svojim blagoslov ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu

te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

 

U svome životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kome je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski gard Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

 

Danas je poznat kao svetac koji djecu obraduje svojim darovima.

Ta tradicija vuče korijenje iz slijedeće legende:

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri koje se nisu mogle udati jer im nije mogao spremiti miraz. Nesretni otac odluči trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, kako bi zaradio otpremninu. One su molile Boga da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

 

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca. Uzme vrećicu, napuni je zlatnicima i umota u platno. Noću se potajno prišulja do kuće i zamotuljak ubaci kroz prozor. Otac se začudio kad je ujutro našao toliki novac. Tim novcem opremi i uda prvu kćer. Svetac učini to dobro djelo i drugi put. Otac opremi i uda i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

 

* Otac je pretpostavljao da će dobrotvor to ponoviti i treći puta zato ga je u zajedi čekao nekoliko noći jer ga zanimalo tko je taj dobrotvor. Kad je sv. Nikola i treći puta ponovio isto, skoči otac, stigne neznanca i u njemu prepozna biskupa Nikolu. Unatoč zaklinjanju da nikome ne govori, dobri otac je to razglasio po čitavom kraju.

* Druga priča ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa želeći ostati anoniman, popne se na krov i zlatnike ubaci kroz dimnjak. kako su se na otvoreno0m ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih i odatle dolazi stavljanje poklona u čarape ili čizmice.

 

Sv. Nikola je zaštitnik pomoraca, djevojaka. Siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova širom svijeta.

 

Sa svetim Nikolom pojavljuje se i krampus sa šibom. On dolazi iz jedne priče njemačkog porijekla koja istovremeno govori o svetom čovjeku i demonu (đavlu, krampusu) koji skupa hodaju po svijetu. Krampus se noću uvlačio kroz dimnjak i obiteljima pravio velike probleme. Svetac ga je zarobio i naredio mu da mu nosi darove za djecu, kako bi se iskupio za svoje nevaljalštine.

Za vrijeme komunizma mjesto sv. Nikole zauzeo je Djed Mraz. Danas je ponovno došlo sve na svoje.