ZAHVALa za plodove zemlje“

                  

               15.10.2011

 

Tradicionalno, svake godine u našoj školi obilježavamo „ZAHVALU ZA PLODOVE ZEMLJE“ i „DANE KRUHA“. Stoga nećemo duljiti u ovom našem uvodu nego ćemo vam istu pokušati približiti kroz pjesmu, recitacije i igrokaze- rekla je u svom uvodu Ivana Lucić Ante, učenica petog razreda.

Pridružit ćemo se zahvalnoj pjesmi svetog Franje i još jednom zahvaliti dragom Bogu za

„PLODOVE ZEMLJE“. Zato Gospodine, HVALA ti zbog raskoši tvojih dijela, u istom tonu nastavila je Anita Pušeljić Slavke, učenica četvrtog razreda. A prije svega:

-         zbog zemlje, naše majke, tvoga stvorenja Bože.

-         Krilo je njeno puno života.

-         I ja sam sazdana od njezina praha.

-         Tijelo je moje puno sitnih zemljanih niti.

-         Hvala ti Gospodine, što nas ljubav tvoja oživljava i štiti.

-         HVALA TI GOSPODIONE ZBOG RASKOŠI TVOJIH DIJELA.

-         ZATO! ZAHVALIMO PJESMOM „HVALA“!

 

Evo nekoliko zanimljivih pitanja i razmišljanja!

 

-         kruh je osnovna hrana;

-         kruh poštujemo;

-         za kruh molimo;

-         kruh dijelimo;

-         za kruh radimo;

-         za kruh trebamo zahvaljivati;

-         za kruh trebamo moliti;

-         KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS!

 

 

Što mislimo kad kažemo:

 

-         dobar kao kruh?

-         Imati kruh u rukama?

-         Zarađivati za svoj kruh?

-         Živjeti o kruhu i vodi?

-         Tražiti kruha iznad pogače?

-         Kruh sa sedam kopra?

-         Kruh bez motike?

-         Jesti tuđi kruh?

-         Nema ti kruha?

-         Doći do svog kruha?

 

KRUH NAŠ SVAGDANJI

 

Zbilja nas kori:

 

-         ako sebi ne znamo ni kruha odrezati;

-         ako tražimo kruha nad pogačom;

-         ako kome trgamo kruh iz usta;

-         kruh sa sedam kora;

-         ili ako tko živi na bijelom kruhu;

-         šalje nas u svijet trbuhom za kruhom;

-         mjeri vrijeme između dva kruha;

-         uči djecu da je kruh gorak;

-         tvrd;

-         krvav;

-         bijel;

-         crn;

-         i suh!

 

 

Ciljevi

  • upoznati djecu i učenike s nastajanjem kruha (od zrna do kruha)
  • približiti im blagovanje kruha i narodne običaje
  • poučiti mlade o kruhu kao izrazu životne i duhovne snage
  • upoznati učenike sa žetvenim i ostalim običajima
  • upoznati učenike s autohtonim i/ili starim vrstama voća i drugim plodovima zemlje (povrće, žitarice, gljive, ljekovito i začinsko bilje)
  • upoznati učenike sa zastupljenošću i načinima očuvanja pojedinih vrsta (izgled sjemena, način i vrijeme sadnje, vegetacijski ciklus)
  • upoznati učenike s razlikama između ekološki zdrave hrane i genetski modificiranih organizama
  • ukazati na važnost zdrave prehrane i prednosti ekološke poljoprivrede

« Slušaj kako zemlja diše. 
Slušaj kako raste trava.
Slušaj kako,
Pod stopama našim
Skrivena snaga
U sjemenci spava.»

Glas zemlje

Zemlja nas zove, naša zemlja draga,
glasom vjekova, zove djedovska gruda.
U njoj je naša budućnost i snaga.
Zagrljeni s njome stvarat ćemo čuda.

Oplovili smo oceane i sva moguća planeta.
na tuđim poljima bili kopači zlata.
Samo naša zemlja, naša gruda sveta
ostala nam je tuđa – tuđa i nepoznata.

K'o što stablo ne može živjet bez korIjena,
bez žilja koji iz zemlje sokove pije,
tako i mi vezani za sva smo vremena
za rodnu grudu što prve stope nam krije.

I dok k'o ptice u kavezu, venemo u utrobi grada,
ne znajuć' kad dan se rađa i kud sunčeva kola kruže,
zemlja nas zove u blejanju dalekih stada
u cviJetu raži i mirisu divlje ruže.

Zemlja nas zove u žuboru srebrnih voda,
u čurliku vjetra, lelujanju mlade trave,
u cvrkutu ptica, letu dugokljunih roda,
u žitu iz kojeg vire različka očice plave.

Zemlja nas zove u zvuku večernjih zvona,
pobožnih angelusa, čuvara rodnih gnijezda,
kad šapatom svetim zbori vasiona,
a nebo procvjeta milijardama zvijezda.

Čekaju nas njive još neizorane,
u kutu očevo zahrđalo plugo,
da u zoru prije nego sunce grane
probudimo brazde uspavane dugo.


Zemlja nas zove ... A voćnjaci mladi
traže da im vite uredimo kose.
Mirisima mame rodni vinogradi
puni slatkog grožđa u srebru od rose.

Zemlja naša puna tajnih želja,
djevojačke pjesme i poljskoga cvijeta.
Zove nas ljepotom seoskih nedjelja.
Žali djecu svoju lutalice svijeta.

Zemlja nas zove, naša zemlja draga
glasom vjekova zove djedovska gruda.
U njoj s njome stvarat ćemo čuda.
Zagrljeni s njome stvarat ćemo čuda.

JESEN

 

Jesen je prosula zlato,

Po lišću, cvijeću i travi,

Jesen je ubrala zadnji

U šumi zvončić plavi.

 

Jesen je poslala laste,

Na topli, daleki jug,

Jesen je pozvala vjetar,

u opustjeli lug!

 

Na kraju, pjesama, recitacija i igrokaza, župnik je

zazvao blagoslov Božji na sve ono što su vrijedne

ruke naših majki pripremile i donijele!

 

Poslije blagoslova brzo smo pokazali da njihov

trud nije bio uzalud.

Stolovi brzo ostadoše prazni,

A mi krenusmo svojim kućama,

„Ruku pod ruku sa svojim majkama“.

 

             „ Učenici naše škole“