ZAVJETNO   HODOČĆE

 

         GOSPI   ALJMAŠKOJ

 

ŽUPA NOVO SELO – BALEGOVAC

 

Nedjelja 22.svibnja 2011 ostat će zapisana u kronici naše župe

kao dan zahvale u proslavi našeg malog jubileja „DESET GODINA

POSTOJANJA NAŠE ŽUPE“. Za mjesto zahvale odabrali smo

poznato slavonsko svetište ALJMAŠ – Gospa od UTOČIŠTA.

Moralo se krenuti rano, već u 5 sati ujutro. Iako je ta noć bila

izgubljena za spavanje svi su bili raspoloženi i nasmijani.

U dogovoreno vrijeme autobusi su se pojavili na parkiralištu

ispred naše crkve. Tri autobusa popunili su naši župljani, njih 173, a četvrti su bili vjernici Odžačkoga kraja, ukupno 226.

 

Na graničnom prijelazu po običaju u ovakvim zgodama nije bilo nikakvog problema. Nešto iza 8 sati župnik iz Aljmaša preč.

Ante Markić, dočekao je hodočasnike na ulazu njihove velebne crkve.

Svakoga je blagoslovio svetom vodom i zaželio svima dobrodošlicu.

 

Nakon kraćeg odmora, svatko je radio svoj posao po dogovoru.

-         Svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed.

-         Roditelji su pripremali i oblačili prvopričesnike koji će

se na poseban način zahvaliti dragoj Gospi.

     -   Mnogi su oblačili svoje narodne nošnje.

     -   Jedni su potražili osvježenje u jutarnjoj kavi, dok su drugi uživali u prekrasnoj i čudesno napravljen oj crkvi i okolišu koji je smješten na desnoj obali rijeke Dunava a na lijevoj pogled je na susjednu republiku Srbiju.

Na tornju je otkucalo deset sati, zazvonila su zvona, a svečana povorka krenula je u crkvu gdje su čekali hodočasnici pomiješani sa vjernicima ove župe.

Župnik sa prvopričesnicima zaustavio se pred čudotvornim kipom Gospe od Utočišta i dugo pripremani susret mogao je početi:

 

Molitva zahvale Gospi Aljmaškoj

hodočasnici župe Novo selo Balegovac

Tedbi, nebeska Majko! – Ivana Lucić

Gospo od Utjehe, pomozi nam!
Gledaj jadnike, koje obavija noć.
Vjeruju u Te, o Majko od Utjehe,
u Tvoga majčinstva čudesnu moć.

        Sa pouzdanjem nas do Tebe evo,
        Uzmi nam boli i nevolje sve.
        Tješi nas, jačaj, o Gospo od Utjehe,
        sve nas posvećuj kroz godine zle.

Majko, posveti obitelji naše,
daj da ih prožima ljubavi duh,
neka se grijeha vijek svakoga plaše,
a sina Tvoga nek' jača ih Kruh.

       Mladež nam sačuvaj nevinu, čistu,
       ne daj, da skrši je bezvjerja dah,
       vodi je milosnim stazama Kristu,
       od njih udalji grešnost i strah.

Gospo od Utjehe evo:
želimo izreći hvalu Ti sad,
što pomoć pružaš, o Majko od Utjehe,
i tješiš srdaca tugu i jad.

Župnik

O slavna i zauvijek blagoslovljena Gospo od utjehe! Obraćam se sada tebi, Nebeskoj Majci i Zaštitnici. Gledam tvoj lik i molim te, radi ljubavi prema svome božanskome Sinu, pogledaj na nas, djecu svoju, i u našim nas nevoljama pomozi. Pod svoje nas okrilje primi, od paklenog neprijatelja brani, od napasti grijeha čuvaj, na kajanje potakni i u svetim krepostima ohrabri.

Dođosmo i sa sobom donesosmo svoju prošlost. Pod teretom smo životnih briga, jada, nevolja, patnji i stradanja. Stoga primi našu zahvalnost ali i terete koje želimo odložiti i trajno ih ostaviti kod tebe, Majko naša. Uvjereni u tvoju neizmjernu majčinsku ljubav, utječem se tvome zagovoru.

-         Mi ti dajemo svoja srca i donosimo ti sve naše župljane – na poseban način: bolesne, ostavljene, napuštene, rastavljene, malu djecu, našu užu i širu obitelj, prijatelje i neprijatelje, rodbinu i cijeli svijet, a s njima i brige, i naše patnje i patnje naših obitelji, očeva i majkih, mladosti i djece naše.

-         Zato majko ti najbolje razumiješ i iščitavaš naše potrebe iz našeg srca na ovom hodočašću. Stoga izričemo našu zahvalnost, blagoslivljamo te i molimo poslušaj naše molitve i usliši nas Majko od Utjehe;

 

Svi: Mi ovogodišnji prvopričesnici koji smo prvi kršteni u našoj novoosnovanoj župi danas na ovom svetom mjestu pred likom naše nebeske Majke želimo izreći riječi zahvale:

 

-        Antonela - Hvala za naše obitelji, naše očeve i majke, našu braću i sestre, naše bake i djedove, dar života koji nam je darovan, klicu vjere koju nam očuvaše očevi naši, obiteljsku ljbav i toplotu obiteljskog doma.

 

-        Dario - Veliki Bože! Preko ruku naše nebeske Majke Marije, Gospe od utjehe, želimo ti reći veliko Hvala nebeski Oče, što smo se mogli vratiti na svoja ognjišta. Iako su bila razrušena, popaljena i opljačkana, ona su naša, za nas jedina, i zato nama najvrednija i najdraža. Samo smo u svome domu, svoj na svome, a na svakom drugom mjestu smo stranci, čovjek bez adrese! A tako je teško biti čovjek bez adrese.

Anita - Dobra naša Majko, evo ovoga trenutka želimo od srca zahvaliti za bezbrojne darove i milosti kojima vjekovima obasipaš svoje vjerne štovatelje. Posebno ti želimo zahvaliti za milosti koje si udjelila našoj mladoj župi, koja ove godine slavi svoj mali jubilej: „Deset godina svoga postojanja“ i zato danas želimo reći HVALA što smo u svojoj tristo godina staroj povijesti po prvi puta dobili svoju samostalnu župu i napravili svoju crkvu. Blagoslovi žuljave ruke i nagradi sve naše darovatelje i dobročinitelje koji ugradiše svoj kamenčić u to sveto zdanje. 

 

Ivana Lucić - Uz ovo hvala, pred našom Nebeskom Majkom, želimo reći „MAJKO OD UTOČIŠTA POMOZI NAM“!

-        Najprije te molimo za ustrajnost u vjeri, za besprijekoran kršćanski život i za svjedočenje Božje ljubavi i dobrote.

Obraćamo ti se molitvom da vjerski život u našoj župi napreduje, da živimo sukladno svom krštenju i drugim sakramentima, da se hranimo na gozbi Kristova tijela i krvi.

 

Pomozi nam Majko da ostanemo tvoja prava djeca, u krilu Majke Crkve koju je osnovao tvoj sin Isus Krist, čiji smo postali članovi po sakramentu svetoga krštenja;

          

-        Sačuvaj Majko naše obitelji. Preporučujemo ti sve članove naše župe, bračne parove, naše mlade, djecu, roditelje, bake djedove.

Isprosi blagoslov svima nama, našim ukućanima, i svima našim župljanima, čitavom odžačkom kraju i cijeloj našoj Posavini.

Budi nam svima draga Majka, a mi ćemo biti tvoja dobra djeca! Amen!

 

Župnik

 

"O MARIJO, MOLI ZA NAS, KOJI SE TEBI UTJECEMO". Gospo od Utjehe! Tko, da nam bude moćnijim zagovornikom pred Bogom od tebe koja si nam Majka?

Svemogući vječni Bože, koji vidiš, da smo okruženi tolikim opasnostima i bijedom, dopusti u svojoj beskrajnoj dobroti, da nas Gospa od Utjehe, brani od svakoga zla i štiti u svim našim poteškoćama i nevoljama, tješi dušu i liječi rane, da nas oslobodi od svakog zla duše i tijela i sigurno vodi u nebesko kraljevstvo, po zaslugama svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Majko Aljmaška po tvome zagovoru, neka je Blagoslovljen Gospodin Bog Svemogući od sada i dovijeka. Molimo Te danas, sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen!

 

Prije početka svete mise koju je predvodio preč. Luka Kesedžić mjesni župnik je još jednom pozdravio sve nazočne i kratko iznio povijest ovog poznatog Gospinog svetišta.

POVIJEST svetišta GOSPE OD UTOČIŠTA U ALJMAŠU  

 

1332. U toj se godini prvi puta spominje ime Aljmaš.                           1704. Da spase Gospin kip u pobuni, isusovci ga prenose u Aljmaš.       1704. prva je godina aljmaškog svetišta.
1857. Biskup Strossmayer daruje Aljmaškom svetištu Gospin kip, izrađen u 1991. Započeo Domovinski rad. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć jugoslavenske armije okupirali su ove krajeve . Iz svih sela prognani su nesrpski žitelji. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostavivši sve, bježe zadnjim teglenicama u Osijek, a zatim se razilaze po Hrvatskoj.
1992. U ruševinama aljmaške crkve nađen oštećeni Gospin kip.
1998. Završava Domovinski rat. Povratak Gospe i Aljmašana iz progonstva.
2001. Započela gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća Aljmaškog svetišta.
2003. Postavljen„Marijanski triptih“ u tehnici vitraja, Motivi su: Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo rođenje.                       Sveti otac Ivan Pavao II., prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, u subotu 7. lipnja, u Osijeku, okrunio je kip Gospe aljmaške.
2004. Nova crkva je ukrašena s tri mozaika, koji su rad akademskog slikara Vladimira Meglića Prvi motiv je Mala Gospa.                                 Tema drugog mozaika je Marijino Uznesenje (Velika Gospa).                     Treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima, Gabrijelom i Mihaelom.
2004. Navršavaju se tri stoljeća Aljmaškog svetišta (1704.-2004.).
2006. Na brdu „Kalvarija“ izgrađena staza Križnog puta duga 480 m. popločena betonskim kockama. Postavljeno 14. velikih hrastovih križeva. Postavljeno 14. mramornih ploča s prigodnim tekstom uz svaku postaju.     2007. Svetište je u potpunosti izgrađeno na radost štovatelja Gospe Aljmaške.

Propovijedao je župnik župe jubileja vlč. Pavo

 

RECI MI NEBESKA MAJKO ŠTO DA KAŽEM O TEBI?

 

Da si lijepa – još više, da si sama LJEPOTA, to nam je svima poznato!

Da si dobra – još više, da si sama DOBROTA, to smo već svi osjetili!

Da si kreposna– još više, da si sama KREPOST, to smo naučili i zapamtili!

Da si bezgrešna – još više, da si sama SVETOST, to znamo i čvrsto vjerujemo!

Da si Gospa od utjehe, još više, da si sama UTJEHA, zato ti majko danas dođosmo.

Ali, Majko, da te treba voljeti, da te treba slušati, da Te treba svojim životom slijediti i tvoje savjete u svome životu provoditi, kao pravi sinovi i kćeri kreposno živjeti, to Majko, ne da ne znamo, nego često nećemo da znamo!

 

Draga braćo i sestre!

 

Bilo je to u zoru čovječanstva dok je zemlja još mirisala svježinom stvaranja, vrata se raja zemaljskoga zauvijek zatvoriše, zbog prvog grijeha, prvih ljudi. Osjeti čovjek kako je zemlja tvrda pod njegovim nogama, nebo visoko, a Stvoritelj daleko. I kad sva blistavost raja zemaljskoga postade samo uspomenom, kroz prve suze, prvih ljudi, zablista duga nade: ''Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će mu ime Emanuel '' – s nama Bog!

Kad se navršila punina vremena, Bog odluči izvršiti dato obećanje i te sudbonosne prosinačke noći

u nečujnom dašku povjetarca bijelim betlehemskim brežuljcima pronijela se blaga vijest: RODIO SE BOG!

- rodio se u tami, da nama donese svijetlo!

- rodio se noću da nama donese dan!

- rodio se malen da nas učini velikim!

- rodio se siromah da nas učini bogatim!

- rodio se u pastirskoj štalici da nama pripravi kraljevski stan!

- rodio se kao čovjek da nas pobožanstveni!

Da, rodio se radi nas i radi našega spasenja;

 

             Rodio se da dadne Bogu zasluženu slavu;

           Da izmiri boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenje;

           Da vrati čovjeku izgubljeno dostojanstvo i jeftino prokockani raj.

Ali Krist da to učini, On mora umrijeti, svojom presvetom krvi našu otkupninu platiti!

Za nas koji se danas okupismo oko lika Gospe Aljmaške, On koji umire ima za nas vrlo važnu ''OPORUKU'' čiji eho odjekuje već dvije tisuće godina, bolje rečeno od Velikog Petka do današnjeg dana, od Golgote do ove župne crkve ,,Gospe od utočišta“ gdje smo se danas okupili želeći dati SLAVU i reći veliko HVALA našoj nebeskoj Majci.

Svaka riječ umirućeg postaje svetinja koja obvezuje svakog onoga do čijeg srca dopire i čije uši slušaju. Zato mi dozvolite danas da vas povedem u mislima, dvije tisuće godina unazad, na jeruzalemsko brdo Kalvariju da i sami budemo svjedoci posljednjih riječi onoga koji visi prikovan na dvije drvene grede, raspet između dva razbojnika.

 

Mučitelji su dobro obavili svoj krvavi i okrutni posao. Za raspetim Kristom plaču nebo i zemlja:

-         plače nebo i zato je potamnilo, plače sunce zato je pomrčalo da ne gledaju zločin nad zločinima gdje se mali čovjek želi obračunati sa velikim Bogom, stvorenje sa Stvoriteljem;

-         plače zemlja, zato se potresla i izbacila kosti pokojnika da se mrtvi suprotstave živima koji još ne prestaju vikati:''Raspni Ga,raspni''!

 

Raspeti Bog polako umire u velikim mukama i boli. Dok iz probodenog srca curi posljednja kap njegove božanske krvi, na pola mrtva usta šapuću: „MAJKO! EVO Ti SINA'' gledajući svog najdražeg učenika Ivana, a Ivanu će reći: „SINKO! EVO TI MAJKE'', kako nam kaže Sveto Pismo.

        

MAJKO od UTOČIŠTA evo TVOJE DJECE OKUPLJENE I DANAS OKO TVOGA LIKA:

     -   Dođoše iz Bosne ponosne, mučeničkom krvlju natopljene bosanske Posavine; opljačkane, razrušene, popaljene, ali nikada pokorene i na koljena položene.

-         Evo Majko tvoje djece: velike i male, zdrave i bolesne, dobre i loše, pobožne i grešne, pune ljubavi ali i mržnje, praštanja a još više osvete. EVO NAS OKUPLJENI DANAS OKO TEBE JER SI NAŠA MAJKA, A MI TVOJA DJECA!

-   došli su ti danas Majko, naši očevi i majke koji se u svom životu raduju i strepe nad svojom djecom kao što si se i ti radovala i strepila nad svojim sinom.

-   Evo naših očeva i majki koji pokopaše svoju poginulu i umrlu djecu i zato ti dođoše danas plačući i naričući nad svojim mrtvim sinovima i kćerima kao što si i ti plakala kad položiše u tvoje materinsko krilo mrtvo tijelo tvog jedinca.

-   Evo ti Gospo očeva i majki koji danas plaču nad svojim sinovima i kćerima iako je njihovo tijelo živo, zbog grešnog života i učinjenih grijeha njihove duše su mrtve.

-   Evo ti očeva i majki čije su oči danas suzama nakvašene, jer ih njihova rođena djeca

ostaviše, od njih glavu okrenuše, u tuđi svijet odoše, svog oca i svoju majku zaboraviše, godinama s njima jednu riječ ne progovoriše, vrata obiteljske kuće ne otvoriše i za zdravlje ne upitaše!

 

Evo ih danas Majko, evo ih dođoše jer te vole, jer ti se mole, jer od tebe pomoć čekaju, majčinskoj se zaštiti nadaju, tvome Sinu od tebe preporuku očekuju. Zato Majko nemoj ih odbiti, nemoj ih zaboraviti, pogledaj njihove žuljave ruke, koje su sklopljene, koje prebiru zrnca svete krunice, koje se dižu prema tebi, jer te žele zagrliti, pomilovati, tebi se Majko velikoga Boga i Majko od Utočišta približiti.

 

Braćo i sestre! Majka ne bi bila majka, kada vapaj svoje djece ne bi čula, kada njihove želje ne bi uslišala, kada ih svome Sinu ne bi preporučila, jer svakoga dana, svakoga trenutka i na svakom mjestu ona čuje riječi svog umirućeg jedinca: „ MAJKO EVO TI SINA''!

Dok stojimo danas na ovome svetom mjestu zapitajmo svatko sebe: što je sa drugog dijela izgovorene oporuke umirućeg s križa –''SINKO EVO TI MAJKE''!

Majka nije, i nikada neće razočarati, niti zatajiti, ali što je s nama, što je s našom obvezom prema njoj?

     Isus je na poseban način volio svetog Ivana Apostola, kaže nam sv. Pismo. Volio ga je ne samo zato što je bio najmlađi među apostolima nego što je njegovo srce bilo puno ljubavi, vjere i povjerenja. Ivan je zato bez pogovora izvršio drugi dio oporuke jer kaže nam sv. Pismo: ''OD TOGA ČASA UZE JE UČENIK K SEBI''!

     Brate i sestro! Dok stojiš danas pred likom Majke od Utočišta upitaj sam sebe: POSTUPAŠ LI TI KAO IVAN? JESI LI DOSTOJAN SIN ILI KĆER TAKVE MAJKE? IMAŠ LI HRABROSTI POGLEDATI U OČI TOJ BEZGREŠNOJ MAJCI, imajući na umu riječi njezinoga sina: ''Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste, danas zapamti- i DOBRO i ZLO!

-         zato otvori danas to svoje začahureno srce neka se puni božanskom ljubavi srca Isusova i srca Marijina;

-         ispruži tu svoju zgrčenu ruku i pruži je u znak pomirenja onome kome već mjesecima i godinama nisi pružio;

-         otvori ta svoja usuta i progovori sa onima s kojima već dugo progovorio nisi. Ako nemaš snage, ako nemaš hrabrosti to učiniti:NA KOLJENA! Klekni i klečeći moli, moli i traži pomoć. Majka će ti sigurno pomoći inače si i danas badava došao, uzalud se molio, jer si tom svojom molitvom Majci prkosio, njezinog raspetog sina izazivao, iz ove crkve otići ćeš grešniji nego što si došao.

ZATO RECI DANAS TOJ KRISTOVOJ I SVOJOJ MAJCI:

     Evo me Majko! Evo me grešna,evo me razočarana, evo me ostavljena,zaboravljena, posvađana, od grijeha mi je duša zahrđala, srce ko kamen otvrdnilo.

-         mržnja je u mom srcu potisnula ljubav;

-         osveta mi je draža od praštanja;

-         ogovaranje i pijančevanje privlačivije od molitve i brisanja tuđih suza;

     Ne, nemoj smalaksati, nemoj se bojati, nemoj odustati! IZBACI TO GREŠNO SMEĆE IZ SVOGA SRCA I RECI SVOJOJ MAJCI:

-         Evo Majko tvog grešnog sina! Evo Majko tvoje grešne kćerke koji su te više puta opsovali nego ti se molili; više puta grijehom ražalostili, nego dobrim djelima obradovali;

Evo majko tvoga sina i tvoje kćeri u čijem srcu nema više žive vjere za koju se nekada živjelo i umiralo, krv za Boga, rodnu grudu i obitelj prolijevalo i život davalo.:

Brate i sestro! Pitam i sebe i tebe, gdje nestade onaj sveti prkos u životnim poteškoćama i povjerenje u Božju providnost koja je krasila srce naših majki, majki udovica, majki patnica, majki mučenica koje nas poslije drugog svjetskog rata ne ostaviše, ponovno se ne udaše, nego s nama zaplakaše, djecu svoju zagrliše, pod svoje skute staviše, svoje rukave zasukaše, svojim žuljavim rukama othraniše i u život uvedoše?

Većina njih pomriješe, odoše shrvane i istrošene pod crnu zemlju, a njihovi sinovi i kćeri u svijet bijeli krenuše, njihovu muku i patnju zaboraviše, grobove svojih otaca izdadoše?

Pitam vas danas pred likom Gospe Aljmaške, zar ćemo dozvoliti da se ostvare proročanske riječi doktora Pavla Matijevića koji u svojoj proročanskoj viziji reče: I proplakat će prah nad grobovima otaca naših, i majki naši jer doći će vrijeme kada neće biti suza koje će ih zaliti niti ruku koje će korov s tih grobova počupati?

- zar je onda čudo što nedjeljom spavam dok se na oltaru misa govori;

     - zato na večer radije ulicama korziram, po kavanama se skitam i opijam, televiziju

       gledam nego da ti večernju molitvu molim;

     - zato mrzim i proklinjem umjesto da ljubim i blagoslivljam! Ma reci to danas toj Majci, majci od Utjehe. Reci joj, makar će kad to čuje od žalosti i sama zaplakati, ali budi siguran neće te se odreći, neće te ostaviti, neće tvoje molbe i vapaje odbiti, neće te đavlu prepustiti, jer ti si njezino dijete, njezin sin, njezina kćer, za svakoga od nas ima mjesta u njezinom srcu!

     Nemoj više lutati, nemoj kod drugih utjehu tražiti jer jedna je majka i nitko te tako razumjeti i pomoći neće. Zapamti: ''GOSPA TE DANAS ČEKA''! Što si odlučio?Hoćeš li joj se vratiti ili ćeš i dalje s đavlom svoj grešni život provoditi?

Primjer odbjegle kćerke: VRATI SE KĆERI MAJKA TE TVOJA ČEKA! Jest uvrijeđena! Jest ponižena! Jest u bescjenje prodana, ali je Majka, Majka od utjehe i čeka te da te utješi.

Hoćeš li joj se vratiti? Hoćeš li život svoj promijeniti?Hoćeš li se svoga grijeha zastidjeti, za njega se pokajati i u sakramentu ispovijedi skrušeno ga ispovjediti?

HOĆEŠ LI ISUSOVU OPORUKU S KRIŽA IZVRŠITI ILI ĆEŠ I DALJE OD TE MAJKE GLAVU OKRETATI?

Taj Krist nam danas poručuje:'' Tko se mene i moje majke odrekne pred ljudima i ja ću se njega odreći pred svojim nebeskim Ocem?

Prijatelji! Majka čeka! Još uvijek čeka da doneseš svoju odluku! Ne zaboravi! I njezinoj strpljivost ima kraj! Ona te čeka sa svojim sinom

                               – jer On je PUT kojim trebaš ići!

                               - On je ISTINA za koju se trebaš boriti!

                               - On je ŽIVOT koji trebaš živjeti. Amen!

Na kraju sv. Mise, po običaju zakitili smo prekrasnim peškirom mjesnog župnika koji je otkala i poklonila Ana Barukčić Ive i pozvali ga da nam uzvrate posjetu i budu naši dragi gosti.

Vrlo brzo pažnju je privuklo veliko kolo ipred crkve uz violinu i šargiju koje su svirali Bariša i Mato Ticin.

Nakon kraćeg predaha krenuli smo za križem i zastavom naše župe prema obližnjem brdu na kome se nalazi PUT KRIŽA. Budući da su ovo dani „sjećanja“ na naše poginule u II svjetskom ratu, to je bilo posebno pripremljeno za naše poginule.

  

HODOČASNIČKI PUT KRIŽA U ALJMAŠU 2011

Gospodine Isuse Kriste. Na početku ove pobožnosti, mi, župna zajednica odžačkog kraja, mala živa stanica u tijelu Tvoje sveopće Crkve, želimo poći na ovaj križni put:                                                    

- put uspona i padova,                                                                                     -   put osuda i susreta,                                                                                     -   put za koji te molimo da i Ti danas putuješ s nama, dobri i veliki Bože.

Na čelu ove naše hodočasničke procesije ponijet ćemo križ. Želimo da nam on otvori jedan novi svijet, jednu novu stvarnost.Ta novost je naš život u križu, sa križem, pod križem, pokraj križa i na kraju podno križa. U Kristov križ neka se sliju svi naši križevi, a u svim našim križevima nalazi se Kristov križ, jer On svakome od nas pomaže nositi naše poteškoće. Zato Gospodine, daj nam svoju Milost da te slijedimo zajedno sa tvojom Majkom Marijom. Daj da zajedno s njome tebe Isuse pratimo, da zajedno s njome i s tobom patimo i tako zajedno dođemo k Tebi, Oče nebeski, gdje nas Ti čekaš kao dobri Otac!.

Isuse, želimo ti u idućih 14 postaja izložiti sve naše boli, strepnje i nadanja. Molimo Te, budi uz nas i vodi nas. Otvaramo ti svoje srce i Ti iz njega čitaj. Želimo te slijediti, slušati, učiti i nadasve s tobom moliti, razmatrajući tvoju muku i patnju, tvoju bol i strašnu smrt. Kriste, tu nećemo stati! Sa Kalvarije idemo kod groba uskrsnuća gdje želimo čuti tvoj pobjednički glas: Ja sam uskrsnuo i vi ćete uskrsnuti, ja sam pobijedio i vi ćete pobijediti.                            

Prijatelji! Idemo zajedno ovaj sat vremena. Ponesi sebe, svoje životne križeve i križeve svoje obitelji, svojih poznanika i prijatelja i sve ih prikaži svome Bogu. Na ovom križnom putu susrest ćemo osobe iz svoga života koje su te osuđivale, prezirale, pogrđivale, ismijavale, ali i koje su ti pomagale. Ja im ne znam imena, ali ti ćeš se sjetiti svojih Veronika, Šimuna Cirenaca, Marija Magdalena, ali i Juda koji su te izdali i prodali, Petrova koji su te zatajili, svojih najbližih koji su te iznevjerili, leđa okrenuli, razočarali kada si se najmanje nadao i očekivao.

Isuse! Molimo te, poslušaj danas naše molitve i vapaje naše duše, naše očeve, majke, naše mladiće, djevojke i našu djecu. Ovaj sat vremena svi želimo biti Bože u tvom zagrljaju, u društvu tvoje Majke i svetaca. U tvojoj muci i križu želimo se ujediniti sa cijelom Crkvom, zemaljskom i nebeskom. Zato ti danas dođosmo na ovo sveto mjesto.                                                          

Želim Isuse sa svojim dragim župljanima, sa svom nazočnom braćom i sestrama krenuti put gore, putem uzvišenja, uza strmine svog životnog proplanka sa mukama i poteškoćama, ali sa čvrstom vjerom i nadom u Tebe veliki Bože i tvoju pomoć. Vjerujemo da si s nama svojom riječju, svojom ljubavlju, milosrđem i opraštanjem, svojim zagovorom i molitvom. Pomozi nam da se oslobodimo svega što nas je zarobilo, od svega što vodi u grijeh, od svega što nas odvraća od Boga, daj nam milost sabranosti, da se obnovimo, da postanemo drugi ljudi, novi ljudi, nova mladež i nova djeca u novim, Bogu posvećenim obiteljima.

Na tom putu srest ćeš svoje roditelje, braću, sestre, prijatelje, žive i mrtve. Bože! Ti sve primi, sve poslušaj, sve utješi, svim živima pomozi, našim mrtvima nebo otvori. Otvori nebeska vrata našim dragim pokojnima, koji završiše svoj život na ovoj zemlji: Na poseban način primi naše pale branitelje koji padoše u drugom i nedavno završenom domovinskom ratu. Evo Gospodine! Zato ti danas dođosmo na ovo sveto mjesto. Molimo te, otvori svoje milosrdno i kopljem probodeno srce i oslobodi naše duše, misli, srca i osjećaje za Tebe, ali i jedne za druge, koje volimo i koje mrzimo, kojima se radujemo ili od kojih bježimo.Ti to Gospodine možeš, a mi čvrsto vjerujemo i da hoćeš. Zajedno moleći, razmišljajući, trpeći sa Isusom i Marijom neka nam svaka postaja bude bliže korak u nebo. Koji živiš i kraljuješ po sve vjeke vjekova. Amen.


Prva postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT -  
ANĐA

Evo nas na prvoj postaji. Poslije najvećeg Časa svoga života, kako je Isus nazvao Posljednju Večeru u Jeruzalemu, kad je svojima pokazao kako ih ljubi do kraja,                                      

* oprao je učenicima noge, učinio ih svojim svećenicima,                                         * ustanovio Euharistiju svoga tijela i krvi,                                                             * dao im primjer i novu zapovijed ljubavi i naredio da sve to, u svim vremenima i narodima, čine njemu na spomen, Isus se uputio u vrt Getsemani u podnožju Maslinske gore. Tu, bacivši se na zemlju, u krvavom znoju molio Oca.Te je noći Isus svojima učenicima uputio vapaj: "Bdijte i molite sa mnom!" Tu je od prijatelja Jude poljupcem izdan, uhićen, svezan, odveden pred Velikog Svećenika Kajfu, pa u sudnicu Pilatu. Pilat iz straha i kukavičluka, židovi iz okrutnosti i mržnje predadoše ga u smrt.Gdje sam ja tu, i koja je moja uloga u svemu tome jer ne učiniše to oni sami. I ja sam Isusa osudio i predao da se razapne. Kada?           - Svaki put kad je Bog htio da mi govori, a ja sam zatvorio svoje srce za njega.     - kad sam ušutkivao glas svoje savjesti da bih mogao slijediti zov grešnoga svijeta.                                                                                                               - kad sam zatajio Krista pred drugima, stideći se što sam vjernik.                             - kad sam za druge bio primjer sablazni, svojim govorom, svojim držanjem, vladanjem, svime što druge potiče na grijeh. Evo, kako se ja priključi osudi Božjega Sina i donese presudu zajedno s Pilatom. Oprosti mi Isuse!

POMOLIMO SE:

Vlastodršci ovoga svijeta, donose sud koji je po njihovoj volji, a On stojeći pred njima pušta ih da završe svoj pakosni posao, a u sebi misli: Da vidim čovječe, hoćeš li biti pravedan prema meni, jer ništa loše nisam ti učinio. Znamo kako je žalosno završilo. Nakon dvije tisuće godina dolazimo, ti i ja prijatelju, u život na ovaj planet koji se zove zemlja i prolazimo sličnu sudbinu. I mi smo često puta osuđeni. Često puta nečije nepravedne, neprovjerene, neistinite riječi i tvrdnje učinile su osudu nad tobom ili nada mnom. Priznajem Gospodine danas ovdje, da smo upravo i mi ti koji često osuđujemo druge. Ne tamo neke nepoznate po Africi i Americi, nego one najbliže: brata, sestru, prijatelja, rodbinu, ... u selu, župi, susjedstvu, radnom mjestu, svojoj kući, obitelji. Priznajemo danas, teško osudu primamo, a vrlo lako je izričemo i druge osuđujemo iako nitko nas nije ovlastio da budemo sudci ...često o drugom znamo više nego on sam, a kad o nama netko nešto rekne ne opraštamo do groba .Strašno! Bog prašta, a ja ne!

Gospodine ja te molim u ovoj postaji križnog puta da ne osuđujemo nikoga. Ne daj da naša usta budu leglo klevete, trača i ogovaranja. Ugradi u nas anti-virus program koji će nas zaštiti od osuda, ali i program koji će nam pomoći da se i sami odupiremo tom velikom zlu u našem hrvatskom narodu.

Neka ova prva postaja dragi vjerniče donese ti čudo Božje milosti, oproštenja grijeha i odluke da ćeš živjeti životom dostojnim istinskog vjernika bez osuđivanja drugoga. Moli ovoga trenutka i za nekoga tko ti je u životu najviše zla nanio, upravo osudom život ti zagorčio. A tebe raspeti Kriste danas molimo, probudi nas i učvrsti u svojoj ljubavi, u zajedništvu naših župa, obiteljskih zajednica da drugima praštamo i tuđi ugled čuvamo, nikoga ne osuđujemo, a drugima osude opraštamo. Koji živiš i kraljuješ po sve vjeke vjekova. Amen.

Druga Postaja: ISUS UZIMA NA SE KRIŽ - DARIO

Stojimo pred drugom postajom gdje Isus raširenih ruku, za mene i za tebe prima svoj križ. Križ je inače simbol poteškoće, patnje, simbol nečega što nije lijepo, simbol poniženja i jada. A On polazi u svoju „borbu“ sa križem za tebe i za mene, da ga nosi, iznese i donese do Kalvarije.

I ja često činim znak križa, nosim ga oko vrata, stavljam ga na zid svoje sobe. Jesam li kada razmišljao o tome, što predstavlja taj križ? Je li križ za tebe neki ukras ili te podsjeća na nešto veliko i sveto?

Izraelski narod se pred Pilatom odrekao Isusa: "Krv njegova na nas i na našu djecu!" Veliki svećenik i vijeće su zaključili da on nije Mesija, da se samo pravi Sinom Božjim, da ga treba maknuti iz svoje sredine i povijesti, da treba "umrijeti za narod". Pilat ga je dao privezati za kameni stup srama, izbičevati i okruniti trnovom krunom, iako tvrdi da je nevin. Sramotno je "oprao ruke" i u zabrinutosti za svoju karijeru, u strahu od Cezara izrekao nepravednu osudu: neka se razapne na križ. Isus uze križ i krenu s njime ulicama Jeruzalema prema Kalvariji, koja je bila izvan zidina Grada.
Dolaskom na ovaj svijet svatko od nas primio je svoj križ: prvi plač, prva suza, prvi nespretni korak, pad, promašaj u životu.... I krenu naš život svojim tokom. I tako naš križ, nekad lagan, nekad težak, posta naša vjerna sjena. Nije nam baš ugodno često puta pod njim biti jer pod križem je uvijek mučno i ružno. Iz dana u dan on je sve teži i teži. Različiti su: od braka, obitelji, djece, posla, rodbine, škole, od osobnih i zdravstvenih poteškoća, kičme, reume, bolesti nogu, glavobolje i tisuće drugih koji nas opterećuju. Gospodine! Taj križ nosimo, ali teško nam je, posrćemo i padamo pod njim. Rekao si nam: nosio sam ga ja i vi ćete ga nositi jer ste moji. Pomozi nam da svoj križ nosimo dostojanstveno, ali u zajedništvu s tobom.

 

POMOLIMO SE: 

 

Gospodine, ti i danas uzimaš svoj križ i nosiš ga ulicama našega sela, naše župe, našega kraja... U njemu primaš, ali i uzimaš naše nevjere, izdaje, krivo svjedočenje, nepravedne osude, našu ljudsku i vjerničku nestalnost i prevrtljivost. I danas među nama gledaš onaj Petrov obzir, strah i zataju. I u ovim našim vremenima mnogi niječu tvoje Božansko poslanje. Htjeli bi te maknuti iz svojih ustava i zakona, izbrisati iz svoje povijesti i suvremenosti, gurnuti te da se izgubiš u mnoštvu... Isuse, u ovoj drugoj postaji evo idemo za tobom. Tvoja ljubav preko naših roditelja dovela nas je u život. Iz njihova krila smo došli, od njih smo križ preuzeli i nosimo ga. Mi znamo da nema života bez križa, ali daj da mi jedni drugima ne budemo križ. Najteži križ je bratu čovjeku: mušku ili žensku svejedno.

Isuse, zaštiti nas u našim kućama, brakovima, da ne budemo jedni drugima križ. Pomozi nam da noseći svoj križ ne mislimo da je on naše prokletstvo nego pomoć na putu do Onoga koji nas je stvorio. Neka naš križ bude naš blagoslov za buduća vremena. I daj da sa križem dospijem do sretnog cilja u vječnosti, do Tebe, mog Spasitelja i otkupitelja. Hvala ti što ti i danas spremno i strpljivo uzimaš sve naše križeve i prolaziš našim ulicama, kroz našu župu, kroz našu nevjeru i sumnje. Molimo te, ne dopusti da te mi, tvoja Crkva ne primijetimo, da u nevjeri, ili iz bilo kakvog straha ili obzira ne bismo, sebi i drugima možda rekli: "Ne poznam tog čovjeka!" On nije iz moje župe. Ne stanuje tu! A ti živiš s nama i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

     Treća postaja:   ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM - Tomislav     

Kako je život lijep u djetinjstvu, mladosti, započetim ljubavima, plodovima svoga truda i rada, sagrađenim kućama, lijepim autima, mladim obiteljima. Sve nas to nosi od sreće i zadovoljstva. Naše srce pliva u radosti. A onda odjednom sve se okrene. Dolaze suze, problemi, duge minute u muci, bolesti, posrtajima i padovima. Životni križ postaje sve teži i teži. Od svega najviše nas boli prvi pad, prvo razočaranje, prva loša ocjena, prva propala ljubav, prva nesuglasica u braku, ljubavi muža i žene, djevojke i mladića, majke, oca, brata, sestre, rodbine, radnog kolege. Sve su to prvi padovi koje smo doživjeli. Oni se dugo pamte i što smo stariji sve se teže zaboravljaju.

Evo Isus je zateturao, posrnuo. Sveta kršćanska tradicija sačuvala je uspomenu na tri Kristova posrtaja i pada na putu pod križem prema Golgoti. Crkva je pokušala u tim padovima prepoznavati svoje padove u kojima Krist, sa svojom Crkvom hoda kroz vrijeme i narode, posrće i pada. Krista se bolno dojmilo to što su ga mnogi njegovi napustili, pobjegli od njega i ostavili ga.   I sada, na križnom putu spasenja, na putu za život svijeta, mnogi ga njegovi napustiše i ostaviše... I danas mnogi i u našoj župi bezglavo tumaraju, a krštenjem su uključeni u Krista i njegov put, ali se mnogi od njih nikada svjesno i voljno ne uključiše u zajedništvo s Kristom, ni u župi, ni u svagdanjem životu. Pojave se za Prvu pričest, pa za krizmu, a potom najčešće zbog pomanjkanja podrške i primjera svojih roditelja, povedeni krivim društvom, napuštaju tebe Kriste, okreću leđa. Nikad se s Tobom Kriste uživo nisu ni susreli, niti su te pravo upoznali. Žalosno, ali istinito. To je veliki pad mnogih krštenih, u našem narodu, gradu, u našoj župi, našoj dragoj Posavini i čitavom svijetu.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, danas stojimo pred ovim Tvojim prvim padom kao oni koji su iskusili svoj prvi životni pad. Sjećamo ga se. Znamo za njega. Pamtimo ga. Danas Te molimo zaštiti nas od svih naših razočaranja i pomozi nam i daj da ih zaboravimo. Daj nam snage da budemo jači. Gospodine, daj da Tvoja snaga bude u nama uvijek onaj pozitivni pokretač koji će nas vući u bolje sutra. Isuse, ja Te molim na postaji tvog prvog pada posebno za naše mlade koji te prve padove posebno tragično doživljavaju. Pomozi im svojom milošću da ih uspješno prebrode. Neka im tvoja božanska snaga pomogne da se podignu i idu dalje, te da ne malakšu u svojim padovima i posrtajima. Ostani uz njih, jer ti primaš razočarane i rasplakane. Uz Tebe se sve besmisleno opet osmisli, svi bolovi izliječe, neutješna srca utješe. Ne boj se ljudskih osuda, čuvaj se Božje pravde. Prepusti se Božjem sudu. On odlučuje. Njegova je posljednja!

Gospodine, ti si trpio i plakao nad Jeruzalemom što u tebi nije spoznao dolazak Božjeg spasenja. Plačeš i zbog naše nevjere. Zahvaljujemo ti što ti ipak ostaješ među nama i što si spreman uvijek pružiti ruku, otvoriti srce, oprostiti i u svoje zajedništvo primiti svakoga posrnulog i palog. Molimo te da u našim župnim zajednicama nikoga ne odbacujemo, da nikome ne zatvorimo tvoja vrata, nego ostanemo otvoreni i spremni pomoći braći i sestrama da se podignu i vrate k Tebi, Crkvi i svojoj župnoj zajednici. Tebi koji živiš i kraljuješ sada i posve vjeke vjekova. Amen.

Četvrta postaja:   ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU - MIRJANA

Dobro došli prijatelji do ove postaje, dobro došli u goste majci. Zato nas ova postaja posebno dira. Isus je najviše volio osobni susret s ljudima. Ovdje Isus susreće najdražu osobu svoga života. Susreće svoju dragu majku u najtežim trenutcima svoga života. Kada je sve izgubio, kada su ga svi ostavili, susreće svoje najveće bogatstvo. Ona mu pogledom punim suza kaže: Sine! Budi jak! Izdrži. Tvoja je majka s tobom. Samo naprijed. Tvoj križ je i moj križ, tvoja patnja je i moja patnje. Tvoje trpljenje i sramota ovih koji te osudiše jesu i dio moga trpljenja.. Sine! Naprijed, hrabro. Ja sam uza te bilo ti dobro ili zlo, bilo ti teško ili lako. Bila je to za njega velika pomoć i ohrabrenje.

Župa je povlašteno mjesto osobnog Kristovog susreta sa svakim od nas - oči u oči, srcem na srce. Evo zašto je Isus na kraju svoga puta, s križa zaželio da Marija susreće sve njegove Sinove i Kćeri, da bude u svakoj obiteljskoj i župnoj zajednici, u svakoj župi Majka i domaćica, da gleda, čuva i vodi brigu o svakom njegovom vjerniku, usmjerava ga Kristu, da mu ga pomogne otkriti, prepoznati, njegovu Riječ čuti i poslušati, njegovo spasenje prihvatiti i živjeti. Hoćeš li svojim grijesima dozvoliti da te majka Marija uzalud čeka. Ima li za nju uopće mjesta u tvome životu? Sad je vrijeme da sam odgovoriš.

POMOLIMO SE:

Dragi hodočasnici koji stojite zajedno sa mnom kod ove postaje sjetite se susreta sa svojom majkom. Ovaj susret, suze i nježne ruke drage Gospe kao da su za tebe i za mene ispružene, kao da su ruke naše majke. Isuse, dok nosiš svoj križ, svoj teret, pod budnim okom svoje majke daj i nama svima da možemo nositi svoj križ pod budnim okom naše majke, pratila nas ona sa zemlji ili iz neba. Tada nam je križ lakši, problem rješiv, a suze obrisane. Daj ljubav našim srcima prema našim majkama: ako su žive da ih češće posjetimo, nazovemo, darujemo, pomognemo, utješimo, svojim životom razveselimo, da im životom dokažemo da smo njihova prava djeca, i da ih volimo.

Isuse, daj da susret s majkom bude kao i Tvoj s Tvojom. Ne daj da išta rastavlja majku s djecom. Vrati svu izgubljenu djecu njihovim majkama, iako mnogi kažu da je majka, zaostala, staromodna, dosadna. Povrati tu zalutalu djecu nazad njihovoj majci. A našim majkama daj snage da budu ustrajne u ljubavi prema svojoj djeci. Ne daj da mi djeca budemo majčini križevi, suze, brige i boli. Isuse! Molimo te za majke koje žive s nama kao i one koje su odsutne, spriječene, udaljene. Pomozi svim majkama da iz ove postaje izađu jače.

Majko Marijo, raširi svoje ruke na raspršeno stado hrvatskog naroda širom Evrope. Ne daj da u nama umre vjera koju nam je majka usadila, ono poštenje, ona smisao za žrtvu, pomoć bližnjemu, kako nas je svojom patnjom i žrtvom učila i vodila naša majka.

Dokle god tvoje ruke budu nad nama bit ćemo na okupu. Tvoje ruke Marijo kao i ruke naše rođene majke su garancija našega uspjeha, opstanka, zajedništva u našem životu, obitelji, narodu i svijetu, u našoj župi, Crkvi. Daj da sve bude po Tvojoj riječi, pa da se Krist, među nama nastani, prebiva, da nas vodi kroz sve putove i Kalvarije našega života. Da te susrećemo kao što si Ti Isuse susreo svoju majku Mariju. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Peta postaja:   ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ - Ivica

 

Zastanimo na ovoj postaji, dobro je pogledajmo i o njoj promislimo. Važna je. Jako je važna. Ovo je postaja našega života. Postaja koja govori o ljubavi prema bližnjemu, ali i obrnuto. Na svom križnom putu Isus je imao mnogo onih koji su ga sažalijevali, ali je malo bilo onih koji su bili spremni i pomoći mu. Mislili su: Isuse,vidim tvoju muku, ali znaš riskantno je i opasno da ti pomognem. Velik je ulog, a ne znam kolika je dobit.Ako ti pomognem, Isuse, što će o meni pomisliti ovi što tebe osudiše i na križ poslaše što te izruguju i smiju ti se? Dok ti tažiš izgovor događa se jedan susret. Susret sa Šimunom iz Cirene. Tradicija nam prenosi da se Šimun susreo s Isusovim pogledom, iz bliza, oči u oči. Taj ga je bliski susret počeo mijenjati. U takvom stanju, dobrota čovjeka obasjava i daje mu snage da ne klone. Ima dobrote u svakom ljudskom biću, u srcu svakoga čovjeka. Pitaš li se kako je kod tebe?U Kristu, u njegovom strpljenju i ljubavi kojom je stajao pred tim strašnim prizorima mržnje i prezira, Šimun je prepoznavao Božju ljubav. Zamisli: Bog voli čovjeka. Zato su njegove ruke sve snažnije prihvaćale Križ. Postajao je spreman s Njime ići do kraja - sretan što postaje sudionik njegove patnje i spasenja. Samo onaj koji teško živi, samo taj razumije onoga koji je u poteškoćama i spreman je pružiti pomoć.

POMOLIMO SE:

Dragi hodočasniče, ti i ja živimo u tvrdom vremenu u kojem je teško pronaći Šimuna Cirenca. Teško je danas pronaći onoga koji će ti istinski pomoći, biti blizu tebe. Puno je više onih koji bi te potopili nego spasili, prije odgurnuli nego izvukli. Gospodine! Danas ti priznajem: nisam ni ja bolji. Ti znaš Gospodine, kako smo često u svojoj obitelji, župi, Crkvi, tek nijemi promatrači svega što se oko nas događa. Koliko sam puta u životu propustio biti drugome pa i tebi Kriste Šimun Cirenac? Kako sam te i koliko puta osramotio.

Ti umireš radi mene, a ja pod misom žvačem žvaku. Tebe razapinju, a ja svojim grijesima zakivam tvoje ruke i noge. Ti s neba došao na zemlju, a ja nedjeljom ostajem spavati u svom krevetu. Meni nisi zanimljiv zato pričam i smijem se zaboravljajući da stojim na svetom mjestu. Ostat ću u disku, na zabavi, raznim pijankama dok ne padnem s nogu, ali s tobom Isuse onaj sat nedjeljom i blagdanom, stvarno mi je previše. Ne želim se rado uključiti u događanja - u život svoje župe, još manje prihvatiti kakvu obvezu ili zadatak. Slušati sa strane, gledati, pa i kritizirati druge vjernike, one aktivnije, vrjednije,- to je meni lakše i privlačnije. Isuse, ova postaja uvrštava nas među ljude slične nama. Zato nam daj srce da budemo Šimuni Cirenci svima koji su potrebni naše pomoći.

Treba nam Gospodine susret s Tvojim pogledom, s tvojom žrtvom, ljubavlju. Treba nam osjetiti težinu tvoga Križa u križevima moje braće i sestara, moje Crkve, moga sela i naroda - moje djece, moje obitelji, mojih prijatelja... Molimo te otvori nam oči i srce i duše za takav susret s tobom. Molimo te, otvori nam oči,srce i dušu, za potrebe bližnjih. Daj Gospodine da se probudim iz svog grešnog sna i pomozi nam kako bi i mi bili Šimuni Cirenci onima koji su potrebni naše pomoći. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Šesta postaja:   VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC - Katarina

 

Koliko puta smo dobili neke neznatne darove koji su nas silno obradovali. Jedan bombon, maramica, salveta, čokolada, darovan cvijet ruže, ili bilo što drugo darovano iz ljubavi. Dakle, puno puta ostanemo iznenađeni i obradovani kako male stvari imaju tako velike učinke radosti. Evo vidimo da u ovoj postaji male stvari čine velika djela, imaju velike učinke. Isus, uz Šimuna sreo je i Veroniku. Dok je nosio križ čuo je jecanje i plač ženskih osoba sa strane, ali izgleda nam nitko nije imao hrabrosti da mu priđe, osim Veronike.

Dakle, pred nama stoji jedna žena, djevojka, supruga, majka, ne znamo što je bila, a nije ni važno. I ova je žena Veronika dugo oklijevala. .. Ljudski obzir. Što će reći toliki drugi, ovi oko nje. Doista, nije bilo lako izići naprijed, izići iz mase, iskoraknuti, ići Kristu u susret. Lice mu je bilo krvavo. Ništa uza se nije imala nego obični mali rupčić, ali je primijetila da tim malim rupčićem može učiniti dobro djelo, da ga s njime malo osvježi, obriše i utješi.

Neki nutarnju glas i zov pozivao je, poticao da mu priđe sasvim blizu, da mu otare krvavo lice. Tradicija kaže da joj je Isus ostavio sliku svoga lica na njezinom rupcu. Kakav divan dar! Vidiš li Isusa u svome životu kako prolazi kraj tebe. Hoćeš li mu pružiti rubac svoga života ili ćeš okrenuti glavu od njega i pustiti da sveta krv pada po zemlji?

I mi bi željeli vidjeti i osjetiti da nas se netko sjeti, da nam dade svoj „rubac“, da obrišemo svoju umornu dušu, svoje znojno lice, svoje poteškoće, križeve, muke i patnje.

Ljutimo se na druge kada nam ne pruže pomoć, a pokraj nas toliki prolaze, a mi ih ne vidimo.

Ponijela je Veronika ovaj rubac kući kao uspomenu, kao dar, ili kao iskazanu radost jer je pokazala ljubav u nevolji.Isuse, pomozi nam da uvijek imamo nekoga tko će obrisati naše lice u poteškoćama, u braku, prijateljstvu, roditeljstvu, Crkvi, župi, zajednici, svuda i na svakom mjestu. Dobro je liječiti iznakaženost ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice.

Gospodine Isuse, otvori naše hodočasničko srce za bližnjega, potrebnoga i umornoga. Mi smo došli ovdje plodove obraćenja ubrati, Ti ih svojom milošću zalij i da donesu ploda.

POMOLIMO SE:

Isuse Kriste, koliko puta nama nedostaje ta „mala maramica“ da nam „otare“ teško i bolno srce, zaprljano lice, sav naš umorni osjećaj. Koliko nam puta fale takve „Veronike“, da nam pomognu, da vide i osjete našu bol i vapaj za pomoć koja može zacijeliti i najteže rane. Gospodine, Ti koji si uvidio i osjetio tu veliku ljubav u malim stvarima, nisi imao što uzvratiti, ipak darovao si najljepši i najvredniji dar- SLIKU SVOGA LICA UTISNUTU U RUBAC! Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tako se najlakše doživi Božja blizina.

Isuse, daj da i mi iz tih malih sličica ljudske ljubavi osjećamo veliko srce. Iz ove postaje razumijemo što je ljubav prema drugom, ali daj nam svoju pomoć da i mi tako činimo i postupamo prema drugima. Gospodine Isuse, i u našoj je župi, župnoj zajednici mnogo onih koji oklijevaju. Nemaju snage izići naprijed, približiti se tebi Kriste koji i danas prolaziš i nosi križ, krvariš u mnogim ranjenim dušama - djece, mladih, roditelja... Trebamo odvažne Veronike - one koje s Tobom pobjeđuju obzir i strah, koji se ne boje i ne stide. One koji postaju spremni obrisati krv i suze, zaviti ranu, priskočiti u pomoć, utješiti, podići svakoga tko je potreban pomoći ... Molimo te da u našoj župi bude što više vjernika spremnih prići Ti bliže pa tvojom blizinom povijati i liječiti rane i brisati krvavi znoj mnogih koji duševno krvare i boluju i trebaju njihov rubac, ruku i srce, lijepu riječ i nasmijano lice. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Sedma postaja:   ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM – preč. Luka

 

Ljudski život se sastoji od uspona i padova. Ne znamo ni kada ni kako, a ni zašto nam se sve to događa. Evo i Isusu križ postaje sve teži i teži, a snage je sve manje. Drugi puta je na zemlji. Padati pod teretom križa značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Pojavila se već onemoćalost i smalaksalost. Na njega se sručila sva zloća svijeta. Osloni se i ti na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Kad padneš, ustani da još ljubavi daruješ nekome. Ohrabri se, prođi svijetom čineći dobro jer Krist želi da njegova Crkva bude zajednica ljubavi. "Gledaj kako se međusobno ljube", govorili su pogani gledajući kako žive prvi kršćani u svojim zajednicama: "Po tome će vas ljudi prepoznati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge", govorio je Isus učenicima. I nama ljudima događa se slično. Padali smo nemilice. Sjećamo se tolikih razočaranja u životu, kojeg smo doživljavali u svom rastu, u svojim zvanjima i zanimanjima.

Svaka bi župa trebala biti prepoznata najprije po ljubavi, ljubavi prema Bogu, Sinu Njegovu Isusu Kristu i Duhu Svetom i ljubavi jedni prema drugima. Kad je u toj župnoj zajednici vjernicima Bog prvi i najvažniji, iz te ljubavi izvire međusobna ljubav, ljubav koja primjećuje i vidi drugoga kao osobu, njegovu vrijednost i dostojanstvo, njegov križ i potrebe, pa se onda međusobno poznaju, pomažu i druže i križ jedni drugima pomažu nositi.

POMOLIMO SE:

Evo, Isuse, mi danas ovdje stojimo kod ovoga tvoga pada. Okupili smo se da budemo tvoja podrška, tvoja snaga. Želimo da naša riječ, vapaj, hodočašće, bude naše: evo me Gospodine. Na raspolaganju sam. Čini sa mnom što hoćeš i želiš. Nudim ti se kao Šimun Cirenac. Pusti nas da ti pomognemo.

Ima i u našem životu puno onih koji nam žele pomoći ali im drugi priječe. Pomozi nam, da naši padovi prvi ili stoti ne budu konac naših snaga i slabosti nego početak novih pobjeda. Pomozi nam kad pogaženi beznađem ostanemo ležati, dođi i pomozi nam da ustanemo. Kad teturamo iscrpljeni, svoju n am pruži ruku i povedi nas sa sobom.                  

Gospodine! Veliki posrtaji i padovi tvoje Crkve, župe, svakog pojedinca... događaju se baš u onome što si ti htio da nam bude najvažnije: ljubiti Boga i bližnjega.. Ti znaš da se hvalimo mnogim stvarima u svojoj župi: ljepotom svojih kuća, svoje crkve, kipova, slika, zastava, proslava... Vrlo malo se hvalimo djelima ljubavi... Tu se događaju veliki kršćanski promašaji i padovi, "A ako ljubavi nema u našim kršćanskim zajednicama, ništa smo...", rekao bi sv. Pavao. Uzalud se grozničavo brinuti da se sačuva što se sačuvati ne da. Molimo Te Gospodine - ulij u naše kršćanske zajednice, u naše župne uljanice ulja svoje ljubavi, one koju si ti na svom Križnom putu onako herojski živio, pokazivao i darivao i iz ljubavi prema nama se iz svih padova dizao. Gospodine, ne daj da druge guramo u provaliju nego da im pomažemo da ustanu i krenu prema uspjehu, visinama i radostima, njihovom novom početku.

Pomozi nam da iz ove postaje doživimo čudo ustajanja iz svojih životnih padova, svoje grešnosti i životnih promašaja. Prijatelju, danas ti Isus šapće: Ustani, ne boj se, ima u tebi još života, snage, i možeš sve probleme sa mnom pobijediti i riješiti. Koji živiš i kraljuješ po sve vjeke vjekova. Amen.

Osma postaja:   ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE - Dragica

 

Zašto plač Gospodine? Zašto uopće toliko patnje i trpljenja na ovome svijetu? U principu, žene plaču gdje god se pojavi neki nasilni čin, neka grubost i sila. Njihove suze su reakcija na nepravdu i nasilje. Nije li srce žena dobro osjetilo tvoje stanje nemoći ili plaču zbog straha što ti odlaziš? Kako će svijet dalje izgledati bez tebe? Kako će se moći podnositi patnja ako ti odeš? Ako ti budeš pobijeđen? Ako tebe više ne bude? Ako sve bude u vlasti đavla?

 

Usred vike, psovke, ruganja i galame Ti Kriste ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš do kraja živjeti za druge. Zapazio si njihove suze i upozorio ih na ozbiljnost ljudskog života i njegovu sudbinu. Usmjeravaš ih i pokazuješ kako treba "plakati nad sobom i nad djecom svojom".Tvoja poruka je jasna: „ Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko je opasnija i bolnija moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti.“ Tom patnjom je natopljen svijet. Ti plačeš nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljavaš da je razotkriješ i razoriš otvarajući ljudima oči da to vide, zato govoriš:

„Pogledajte sebe i svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših najbližih.
Posljednji je to Kristov poziv na obraćenje, očitovanje njegove ljubavi koja govori: „U mojoj patnji prepoznajte moju brigu za vaše spasenje. Neću vas ostaviti siročad. Idem pripraviti vam mjesto. Kad odem i pripravim vam mjesto, doći ću i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja. Nemojte smalaksati, na kraju vašeg životnog puta ja vas čekam!“ Svjetlo Uskrsa pobijedilo je tamu Velikog Petka.

POMOLIMO SE:

Žena je moja i tvoja majka. Osoba koja je mene i tebe rodila. Ovdje na ovom svetom mjestu sjetimo svih tih dobrih žena, majkih, baka i sestara. Drage majke, ja znam da ste na ovoj postaji najosjetljivije. Znam, da na današnji moderan način i vi osjećate kako vaša djeca „progone Isusa“, ne poznaju ga i ne slijede način koji ste im vi pokazivale. Teške su suze majke koja u svom životu mora Kristu priznati da su im djeca prešla na „drugu stranu“,to jest na stranu đavla i Kristovih mučitelja.

Gospodine, ti znaš koliko je roditeljska i obiteljska zadaća odgovorna i teška.

Isuse, ja te molim za mnoge majke ovdje nazočne, i one koje ostadoše kod svojih kuća čija djeca nisu na „našoj“ strani vjere:                                            - majke koje ne mogu više vladati nad ljubavlju ili mržnjom svoje djece,           - za sinove i kćeri koji više ne idu u crkvu i ne mole se Bogu,                             - za one kojima je njihova majka staromodna, dosadna i zaostala.

- Gospodine!Ti sve vidiš i sve znaš. Nadam se da si zapazio tolike suze naših  

majki,i udovica drugog svjetskog i ovog domovinskog rata. O kako je teško kad

dijete mora otići sa ovoga svijeta, a majka ostaje. Obazri se Gospodine na sve

   njihove suze, patnje, nerazumijevanja i stradanja. One su nas rodile, one su

   nas svojim žuljavim rukama othranile, one su nas pred tvoje kipove i  

   slike vodile, one su zajedno s nama pred tobom plakale, i pomoć tražile.

Hvala ti što si utješio žene koje su išle za tobom. Ali hoću da vjerujem Gospodine da si vidio i gledaš i danas suze naših majki, da i danas čuješ njihov plač. Molimo Te, Gospodine, da se zbog Tvoje muke i naša i njihova žalost i žalost tolikih ljudi koji plaču i pate, okrene u radost. Daj da žene i majke u svakom naraštaju rađaju i odgajaju baštinike milosti tvoga križa svjedočeći za tebe. Svoga Stvoritelja i Otkupitelja. Amen

Deveta postaja:   ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM - Damir

Ljudski život se sastoji od uspona i padova, od radosti i žalosti, od pjesme i od tuge, od pobjede i poraza. Evo nas na trećem tvom padu Isuse, tvom trećem poniženju. Kao da si pao bez povratka ustajanja. Tvoje lice kao da govori našim ljudskim jezikom: prijatelji, gotovo je, ne mogu više. Isuse, ovdje te razumijemo. I nama je svaki pad teži i teži. Iz svakog se pada sve teže i teže ustajemo. Namnožilo se problema, nesporazuma, poteškoća: u kući, u braku, sa djecom, na radnom mjestu, u susjedstvu, s rodbinom. Problemi na sve strane.

Tvoj treći pad, pokazuje nama, tvojim prijateljima, što i nas u životu čeka. Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog smo tkiva sazdani i kamo idemo. Oni nas upozoravaju da smo putnici, a ne stanovnici zemlje. Treba se vezati uz neprolazno, uz vrednote duha, uz Boga i njegov plan s nama. Kad to zaboravimo, stizat će nas udarci, bolesti će nas prikovati uz krevet, bol nas podsjetiti da smo opet otpali od Stvoritelja. Blizina smrti nas upozorava kako je život kratak na zemlji. Sve su to glasnici neba koji nas upozoravaju da se ne izgubimo i Boga ne zaboravimo. Velika je tajna koju svaki vjernik u sebi nosi - tajna podijeljenosti između vjere i nevjere, odgovornosti i neodgovornosti - aktivnosti i pasivnosti - teorije i prakse, riječi, obećanja i djela... Isusu je teško padala na srce ta podvojenost, farizejština - jedno govore, traže od drugih, a sami drugo čine... Tako se svakodnevno događaju veliki i teški padovi mnogih kršćana i u našoj i župi. Isus pada treći put i ustaje, a ti? Hoćeš li ustati iz grijeha?

POMOLIMO SE:

Ovu postaju posvećujem i molim za osobe koje imaju životnog iskustva, koje su puno puta pale pod križem života. Uvijek kad nam je teško, nevidljiva ruka istinskog prijatelja pomaže nam ustati i poći dalje. Molim te Isuse, pomozi nam, kad padnemo da i ustanemo, pa makar i sa bolesnom kičmom, s bolom u leđima i nogama, razočaranjima u braku ili prijateljstvu, obitelji ili radnom mjestu, školi ili studiju, župi ili bilo na kojem mjestu. Sve su to naši padovi. Zato, pomozi nam Gospodine svima na našem putu života. Daj da budno oko tvoje majke Marije uvijek pazi na sve naše padove i uspone, našu budućnost i naš život, sve naše brakove, obitelji i djecu, vjernike i drage nam prijatelje, sve nas ovdje i naše ukućane rasute po svem svijetu.                                       Gospodine Isuse Kriste, u ovom tvom trećem padu gledamo naše padove i u našoj župi, Crkvi i obitelji.., kad jedno molimo, pričamo, a drugo činimo i radimo. Tvoja Crkva tako zasjenjuje tvoje lice i spasenje. Ogovorimo, druge kritiziramo, a malo ili ništa ne činimo za spasenje svoje braće i sestara. Veliki je manjak naše odgovornosti... spremnosti sudjelovati i žrtvovati i založiti se da tvoje zakone vršimo, tvoja načela ugrađujemo u svoj privatni i javni život. Krista i Crkvu ne treba braniti, nego živjeti i dosljedno životom tebe i tvoj križ i Crkvu u zajedništvu s tobom svjedočiti. Nije lako, pa posrćemo i padamo... Molimo te podigni nas iz naše lijenosti i dvoličnosti...

Isus nam dovikuje. Ne boj se! Ustani!." Doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, bit će poraženi neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u ljudskoj nezahvalnosti. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu, da nas ojačaju i usmjere na pravi put.

Tako može biti samo tvojom pomoći dragi Isuse. Ti s nama živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Deseta postaja:   ISUSA SVLAČE – Anela

Svatko od nas želi imati svoju intimnost, svoj ponos i svoje dostojanstvo. Mi odrasli jako pazimo na svoj izgled i svoju odjeću, što kupiti, kako se obući i lijepo izgledati.No gledaj sada pred nama ljudske suprotnosti.                                           Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teški križ na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, žele ga ukloniti, obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih, ukloniti iz povijesti čovječanstva.

Svući osuđenika do gola, izvrgnuti ga sramoti, pokazati sve rane i modrice na njemu, bilo je najstrašnije poniženje."Za odjeću njegovu baciše kocku." A Isus nije nikoga nikada izvrgnuo sramoti, otkrio njegove mane i slabosti, ponizio bilo koga. Naprotiv, kad su mu doveli ženu grešnicu, rekao je: "Tko je od vas bez grijeha,…. ni ja te ne osuđujem. Idi, i ne griješi više." I Judu je u času izdaje nazvao: "Prijatelju, zašto si došao?" ... Isus je mrzio i osuđivao grijeh, ali je opraštao i štitio grešnike - čak je i Oca molio :"Oprosti im, ne znaju što čine!" Kakvoga Krista svjedočim ja župi, obitelji, društvu? Svjedočim li ga, ili sramotim? Kockamo li se dobrim glasom svoga bližnjega? Koliko ga uistinu volim?
I nas svlače na ovaj ili onaj način.Doživljavamo poniženja, promašena mišljenja, gaženja naših sposobnosti, uništavanje našeg dobrog glasa, ponašanja: riječima. lošim osudama, tračevima i klevetama i svim drugim izmišljanjima kako je teško povratiti taj ponos, i dostojanstvo
.

POMOLIMO SE:

Živimo u čudna vremena kada ništa nije sveto, gazi se sve što vrijedi. To nije samo manjak kulture, nego i manjak vjere. Gospodine Isuse Kriste, i na našoj Kalvariji te svlače, izvrgavaju sramoti, psuju... U javnim medijima, novinama, TV emisijama, filmovima, romanima... gdje sve ne i na koje sve načine se obezvrjeđuje tvoje djelo, riječ, tvoja Osoba, tvoja Crkva, tvoji Sveti, tvoja majka Marija, sve svetinje i vrijednosti kršćanske. Na žalost i m i koji za sebe kažemo da smo vjernici, povodimo se za njima.

Molimo te, ne daj da upadnemo u zamku mržnje i osvete, u zamku vraćanja istom mjerom. Zato daj Gospodine, Isuse Kriste, da mi u životu nikoga ne svlačimo, svojim riječima, neutemeljenim sudovima i opakim riječima, sumnjivim tvrdnjama i neutemeljenim uvjeravanjima. Često nam je brži jezik od pameti. Koliko na jednu vijest dodamo i izmišljamo samo kako bi bila zanimljiva ili što više osramotila drugoga.

Ne dopusti da se kockamo tvojim Križem, opraštanjem, ljubavlju. Ti znaš koliko smo tu slabi i ranjivi. Daj nam dostojanstvenu strpljivost, spremnost moliti za svoje mučitelje, progonitelje, one koji me mrze i ogovaraju. .. Ne daj da se u našoj župi dogodi da te sramotimo. Ne daj da bilo kakvim sudom, osudom ili ružnom riječi ikome nanesemo bol i uvredu. Neka to bude danas naša odluka na ovom križnom putu i hodočašću. Jer ti si s nama sada i po sve vijeke vjekova. Amen.

Jedanaesta postaja:   ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ – vlč. Jakov

 

Križ je njegova posljednja postaja. Kristov Križ je bio sastavljen od dvije drvene grede - teške, grubo istesane grede. Jedna okomito i druga vodoravno - u obliku čovjeka kad raširi ruke. Krist je bio čavlima prikovan na takav Križ. Dok podmuklo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Zaustavi se! Zamisli se: ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Zlo pobjeđuje dobrotu? Mržnja nadjačava ljubav!

Ipak! To pribijanje Krista na Križ u obliku čovjeka raširenih ruku ima daleko veće i dublje značenje: Krist je raspećem prikovan u svakoga čovjeka - čovjeka koji na zemlji bespomoćno širi ruke - traži pomoć, spas i zagrljaj ... Kristove razapete ruke su Božje raširene ruke čovjeku, Božji zagrljaj, Božji odgovor čovjeku koji traži Boga jer ga voli.
Raspećem se Bog vezao s čovjekom - rukom za ruku, srcem za srce... duša s dušom čovječjom. U Križu je Kristovom Bog ušao u puno jedinstvo s čovjekom, u zajedništvo života. U Križu su svi ljudi postali jedno srce i jedna duša. Eto zašto je Krist na posljednjoj večeri molio: "Oče, da svi budu u nama jedno, kao što smo mi jedno - ja u tebi Ti u meni - savršeno jedno." Znadeš li gdje je središnji Križ tvoje župe, tvoga života, tvoje obitelji? Tu si i ti u tome Križu. Ako ne znaš, zagledaj se, pronađi se, prepoznaj se. Nije dobro ako se nisi pronašao. Učini nešto već danas, Krist je još uvijek strpljiv, ali dokle? Danas te čeka, a sutra tko zna?
POMOLIMO SE:

Ovdje vidim svaku majku kad joj bol zaboli dijete, kako nad njim bdije, moli, pokriva ga i miluje. Nitko to ne može razumjeti osim majke. Sve je to razapinjanje na moderan način. I to ne od onoga i one iz Afrike, nego od mog najbližeg, najprečeg, kršćanina, vjernika, koji se istom Bogu moli i od njega milost vapi kao i ja….Zato si Ti, veliki Bože, tu da nas od svega toga zaštitiš, a ja obećajem …Neću nikad svojim jezikom pribijati nikoga na stup srama i poniženja. Teško je baš početi od sebe, ali počnimo sad, baš od sebe….Gospodine, pomozi nam otkriti tajnu jedinstva s tobom i trajno zajedništvo moje župne zajednice u tajni tvoga raspela u mojoj Crkvi. Isuse, želim iščupati tvoj križ iz te grešne zemlje i usaditi ga u svoje srce, u srce svakog svog župljanina, neka tu raste, neka cvjeta, neka donese stostruki rod.

Ako pogledate križ, vidjet ćete kako su Isusove ruke raširene, jer vas žele zagrliti. Pogledajte, glava mu je nagnuta, jer vas želi poljubiti. Srce mu krvari, jer vas želi primiti u njega. Stoga kad se osjećate sami i u duhovnoj suhoći, pogledajte križ: bol, trpljenje, poniženje, razočaranje, usamljenost, nisu drugo doli prigode za solidariziranje s onima koji se, poput vas, osjećaju sami, tužni ili napušteni. Gospodine! Sa svojega križa skupi sve ljude u zagrljaj međusobnog praštanja. Podaj nam veliko srce, kako bismo u nj mogli primiti sve osamljene, očajne i napuštene.

Neka me Gospodine, tvoja presveta krv svega opere od moga grijeha, a ja ću kajući se zalijevati ga svojim suzama, molitvama i dobrim djelima.Tebi na čast i slavu, nama na spasenje. Amen!

12. postaja:   ISUS UMIRE NA KRIŽU - Manda

Evo nas pri vrhuncu ovoga brijega, ali i naše pobožnosti. Rasplet dolazi do samoga kraja. Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli Krista na križu. Na vrhuncu smo ljudske bijede i jada, ljudskog poniženja i trpljenja, patnje i bola, na vrhu ove kalvarije.Križ usađen usred Golgote, usred kamene stijene. To je svaki oltar - žrtvenik. Na njemu je Krist - žrtva sa svom svojom braćom i sestrama, ljudima i ženama, od prvoga Adama i Eve, pa do posljednjeg čovjeka u ljudskoj povijesti... Na njemu su svi padovi i grijesi svijeta.., svi oni nesretni trenuci i događaji kad je čovjek pokušao graditi svoj svijet i sudbinu svoje povijesti bez Boga, protiv Boga, njegovih zakona i njegove ljubavi... Krist sada na njemu stoji kao živi most, kao pomirnica i poveznica zemlje i Neba, čovjeka i Boga.., stoji i moli: "Oče, oprosti im!"

Krist koji stoji na Golgotskoj stijeni - oltaru, otvara nebo Božje i kaže: "Danas ćeš biti sa mnom u raju!" Krist sa žrtvenika križa viče iz svega glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj"... Predaje Duha ljubavi Božje s kojom nas je cijeli život darivao, u koju nas je uvodio, da bi nas sada, sa oltara križa, uveo u veliki Prijelaz, u veliku tajnu Uskrsa, vječne i neraskidive ljubavi Božje. To je čudo Kristova umiranja na križu. Sve se to događa na oltaru, stolu i žrtveniku Božjem. Eto, to je oltar moje župe. Na njemu se događa ta sveta Drama ljubavi, ta sveta Pasha, Vazam, Uskrs.., trajno vezivanje s Bogom i trajni ulazak svih ljudi u tajnu suživota s Bogom. Bože, a gdje sam ja u svemu tome? Pa bože je li moguće da je meni svejedno što ti umireš. Ma briga mene tvoja smrt, meni se baš u ovo nedjeljno jutro tako spava, šeta, obilaze prijatelji, ispija crna kava. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti! Odreci se grijeha. Pobjedi i ti đavla. Uzmi svoj križ i kreni zajedno s njim tvoj Bog te čeka.

POMOLIMO SE:

Primičemo se ovom vrhuncu križa na kojem Ti visiš. Isuse, naš život brzo prolazi i priznati moram nije uvijek bio baš uspješan. Lutali smo i mi u životu, daleko od tebe. Začepimo uši da te ne čujemo, jer je buka života jača, draža i privlačivija, a naša vjera malaksala, pogled zamaglio. I među nama raspeti Kriste ima mnogo onih koji su od božića do božića, od hodočašća do hodočašća kod svete mise ili ispovijedi. Pitam danas sebe i tebe prijatelju kolika je naša krivnja da on visi razapet? Jesmo li svjesni da visi radi naših grijeha? Njegovom smrću povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice. Ja Te danas na vrhuncu ovoga brijega, kao i na vrhuncu tvoje muke molim za naše župne zajednice odžačkoga kraja da te vjernici otkriju, da te radosno susreću u svojoj sredini, u svojoj župi i župnoj crkvi, u svojoj obitelji, našoj dragoj Posavini. Daj da zajedno s tobom nose teški križ svog obiteljskog života. Daj da u svakoj našoj obitelji bude postavljen tvoj oltar ljubavi, razumijevanja, međusobne pomoći, suradnje i praštanja. Daj da starci i starice u našim obiteljima budu nepresušni izvor blagoslova. Posebno te molim za svu našu mladost i djecu. Naši mladi neka budu tvoji gorljivi zagovornici svjedočeći čvrstom vjerom svoje opredjeljenje. Neka djeca budu oltar radosti za svaku našu obitelj. Očevi naši neka budu čvrsta stijena vjere, a majke neka vrše ulogu blažene Gospe. Samo tako će naše obitelji postati svete. Isuse, kad si izdahnuo, satnik je pobožno uzviknuo: Zaista, ovaj bijaše Sin Božji. Daj kad i mi umremo da naši bližnji mogu za nas reći, zaista, ovo bijaše dobar i pobožan vjernik.Amen!

Trinaesta postaja:   ISUSA SKIDAJU S KRIŽA – vlč. Marko

Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Stablo križa darovalo je novi rod. Završilo se ropstvo, đavo je pobijeđen, počeo je povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak. Kalvariji završava put staroga svijeta. Kristova smrt, vratila je čovjeku dostojanstvo.

Ono što je Krist učinio na križu na Golgoti, ostaje za sva vremena njegov najveći dar za život svijeta. Taj dar milosnog života On dijeli svojima svakodnevno, na poseban način nedjeljom, danom njegova uskrsnuća, na svakoj svetoj Misi, u svakom sakramentu i svakoj molitvi.
Ali Krist treba suradnike svoga križa, svoje žrtve, da plodove njegove skidaju s križa, raznose svijetom i dijele ljudima. Krist traži suradnike u svome djelu, u svojoj Crkvi, obitelji u našoj župi. Ne želi više sam...
Dođi i zamjeni mi me zove i tebe Krist. Tu je Gospa...Apostoli, Josip iz Arimateje, Nikodem, Marija Magdalena, satnik, mnoge žene tu okupljene, pitaju što treba učiniti, kako pomoći Ali, gdje si ti? Pitaš li se, što ja mogu učiniti, za što se ja mogu zauzeti u svojoj župi, kao dragovoljac, u liturgiji, u pjevanju, sviranju, čitanju ministriranju, u župnom vjeronauku, u župnim akcijama sa djecom, za mlade, za stare, bolesne, potrebne pomoći... odluči se. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti! Odreci se grijeha. Pobjedi i ti đavla. Uzmi svoj križ i kreni zajedno s njim Krist te čeka. Samo je s njim sigurna pobjeda.

POMOLIMO SE:

Dođosmo do vrhunca i predadosmo Isusa mrtva Majci. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu sahranjen. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Isus evo ponovno dolazi u krilo majke odakle je davno kao maleno dijete otišao u život. Kako je bilo Djevici Mariji kad su joj u krilo položili mrtvo tijelo jedinoga sina? To znaju i majke naših pali branitelja, i svaka majka koja je sahranila svoje dijete. Ovdje i sad je vrijeme da se i mi sjetimo svojih majki od kojih smo otišli u život. Rođeni, ispraćeni, odgojeni i voljeni. Sjetimo se kad smo bili u njezinom krilu, slušali njene riječi. Neka Bog danas čuje naše molitve. Podari snagu svim majkama koje su podnijele tako strašnu bol.Molimo te i za one majkeu našim župama koje ne daju ni minimum od kršćanskog odgoja zašto ih je Bog i stvorio. Znaju svoju djecu lijepo obući i našminkati, ali ne znaju i neće da znaju kršćanski ih lijepo odgajati i u pošteni kršćanski život usmjerivati.

Marijo, Majko otkupiteljeva i majko naša, obraćam se tebi. U ovom času ti si Žalosna Gospa dok u svome krilu držiš mrtvo tijelo svoga sina. Molimo te, probudi našu vjerničku zamrlost, zagrij našu vjerničku hladnoću. Oživi našu vjeru da bude jaka, darežljiva i učinkovita. Daj da nam nedjelja uistinu bude Dan Gospodnji. Daj da povjerujem da je sveta Misa uistinu Kalvarija pred mojim očima, u mojoj župi, crkvi,oltaru. Daj milost i snagu da svaki naš župljanin nađem svoje mjesto u našoj župi čineći drugima dobro kako bi tvoj Sin bio zadovoljan. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.

Četrnaesta postaja:   ISUSA POLAŽU U GROB - časna sestra

Zadnja je postaja ovog križnog puta. Pustimo Mariju neka nam ona govori, jer ona je rodila, i sahranila svoga Sina. Ona nam danas želi reći: Kao što sam povjerovala anđelu Gabrielu da će se od mene Spasitelj roditi, povjerovala sam i njemu kad je rekao da će iz utrobe groba uskrsnuti. Nešto je čudno visjelo u zraku. Nazirala se zora uskrsnuća. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Da, čvrsto sam vjerovala i nisam gubila nadu. Majčinsko me srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto novog, preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od straha pred Židovima zaključali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Cijeli svemir čeka izvršenje obećanja.Moj Sin je sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu.                                                                     Bog ne može zakazati. Krist je uskrsnuo. Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka. Ljubav je pobijedila mržnju, praštanje zamijenilo osvetu. Ništa više nije kao što je bilo. Život vječni se rađa iz groba. Nepobjediva smrt je pobijeđena i ukroćena. On je uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti. Sve mi je bivalo jasnije zašto je moj Sin s križa rekao Ivanu: "Evo ti majke", a onda meni: "Evo ti Sina." Navijestio mi je da ću po istom Duhu po kojem sam njega začela, i rodila, sudjelovati u rađanju njegova Tijela, Crkve. Bit ću po Božjoj milosti Majka Crkve. Ja sam uskrsnula i sada čekam vas i vaše uskrsnuće. Hvala vam što sam skupa s vama mogla još jednom razmišljati o muci svoga Sina. Da skupa s njime ćemo uskrsnuti. Recite tu vijest svakom čovjeku. Moj Sin je umro za sve. Ipak, ti sam odlučuješ o svojoj sudbini.

POMOLIMO SE:

Naš život ima svoj početak i svoj kraj. Ima svoju početnu ali i završnu stanicu. Život mi predajemo majci zemlji, ali neka našu dušu preuzme Majka Marija i njezin Sin Isus i odvedu nas pred milosrdnog oca. I dok zemni ostaci zauvijek nestaju, naši trenutci vječnosti tek nastaju. Zato uđi Gospodine u sva naša umiranja i grobove koje sami sebi kopamo... u našem svijetu i narodu, u našem gradu i selu, župi i obitelji. Žalosno, ali istinito: postali smo živi grobovi u koje se često zatvaramo pa ostajemo sami, slabi, nemoćni, nesretni, očajni. Tu, u svojoj osamljenosti uzdišemo, vapimo, naričemo, plačemo. Tražimo pomoć svagdje, samo tvoju odbijamo i tebe Kriste ne želimo.

Sve više umire povjerenje i vjera u Tebe, u tvoju nazočnost, u tvoju blizinu, u tvoje spasenje i zaljubljenost u svakog čovjeka i ženu, dijete i mladost. Umire pravo zajedništvo u tvojoj Crkvi i u našoj župi... Umjesto da nas Ti povezuješ, da se u Tebi osjećamo bliski, srodni, istinski braća i sestre..., mi bezuspješno tek stojimo jedni kraj drugih..., često se ne prepoznajemo ni na ulici, ni u susjedstvu..., ni u vlastitoj obitelji.

Okupljaj nas oko sebe, u našim obiteljima i župnim zajednicama. Ne dopusti da se od tebe odijelimo... Ispuni naše životne grobove svojim uskrsnućem. Približi nas jedne drugima, da se volimo, da se pomažemo, da jedni druge tješimo, da jedni drugima suze brišemo, da jedni drugima Šimuni Cirenci i Veronike budemo. Velika Ti hvala na daru života i vjere. Isuse učini da i mi budemo tvoji, da Te se ne stidimo, da se s Tobom ponosimo, da se protiv đavla borimo, da s tobom đavla pobijedimo, da skupa s tobom i mi uskrsnemo , svoje uskrsno jutro dočekamo. Amen

ZAVRŠNA MOLITVA

Isuse! Završavajući ovu pobožnost, želim Ti reći veliko hvala što si nas slušao ovih sat vremena i što smo ti mogli otvoriti svoje srce i dušu. Uskrsnu poruku znamo: Nije više ovdje, Uskrsnuo je! Znači Ti živiš. Ni mi nismo više isti. Od danas idemo i mi živjeti za druge, kao ti Isuse. Odlučujemo hodati svijetom čineći dobro. Obasjani svjetlom križa znamo kome smo povjerovali. Svoje odluke stavljamo u ruke i zaštitu tvoje predobre Majke Marije.

Uskrsli naš Gospodine... Želimo da nas ovo naše druženje s Tobom na postajama Križnoga puta, duhovno poveže sa svom našom braćom i sestrama naših župnih zajednica, naše Nabiskupije, sviju onih koji u tebe vjeruju po cijelome svijetu. Daj da budemo jedna obitelj, jedno srce i jedna duša, koja moli, koja voli, koja ljubi i koja je svakoga trenutka spremna na žrtvu i pomoć bližnjima. Neka nestane one ravnodušnosti, pospanosti i nevjere. Ti reče: ''nit si vruć nit si hladan, zato ću te ispljunuti iz svojih usta''. Isuse! Zapali me! Ugrij me! Povedi me! Daj da Ti Isuse budeš smisao i ponos moga života, moja nada i moja utjeha. Ne dopusti da zbog ljudskog obzira tebe Isuse zaboravim, ostavim, u bescjenje prodam kao Juda. Zaniječem kao Petar. Ne daj da budem nevjeran kao Toma! Daj da imam ljubav prema tebi kao apostol Ivan.

Molimo sada Isuse tvoga i našega nebeskoga Oca da nas sve blagoslovi, u ime tvojih pet rana, tvoga probodenog Srca, tvoje prolivene Božanske krvi, tvoje smrti na križu, a po zagovoru tvoje majke Marije, koju si nam s križa preko Ivana za majku darovao.
Hvala ti dragi Isuse!
Znam ti nas nećeš nikada zaboraviti, daj nam svoju milost da ni mi nikada i nizašto ne zaboravimo tebe. Mi želimo biti dobri, ali smo slabi. Zato Ti nas jačaj, diži, liječi, pomaži i vodi za ruku do kraja našeg životnog križnog puta. Neka se odsada naši životi stalno okreću svjetlu Uskrsa. U ovoj zajedničkoj molitvi, još smo se jednom uvjerili: lijepo je biti Isusov prijatelj i dijete njegove majke Marije. Daj, da to nikad ne prestane.

Gospodine, kada završi ovaj život, kad se ugasi svjetlo našega žića, primi nas u svoje nebesko kraljevstvo i podari nam svoju ljubav i pokoj vječni u nebu. Da možemo tamo doći Ti budi naš Put, Istina i Život. Amen.

Iako je bilo naporno i po velikoj vrućini, svi su ustrajali i stigli do vrha Kalvarije. Nakon kratke pauze počeo je ručak kada smo saznali da bolnica u Vukovaru koji je bio naše slijedeće odredište, prima posjete samo do 15 sati. To je u potpunosti promijenilo naš plan. Biti u Vukovaru,a ne posjetiti bolnički muzej bio bi veliki grijeh, zato smo se odmah požurili da stignemo na vrijeme.

BORAVAK U VUKOVARU

Na kapiji bolnice dočekala nas je ljubazna gospođa Soldo koja nas je uvela u bolnicu. Budući da je prostor malen, morali smo ući u dvije grupe. Ono što smo unutra vidjeli, čuli doživjeli, bilo je strašno, a kako je to tek izgledalo u stvarnosti.(pogledaj slike).

Budući da je kiša već obilno počela natapati zemlju, uvelike nam je remetila naše planove. Dok je druga grupa razgledala bolnicu dva autobusa su se uputila u „SPOMEN DOM“, jer je i tamo skučen prostor.

Bez obzira koliko puta čovjek posjetio to „mjesto užasa“ gdje su bolesnici iz bolnice bili prevezeni i zatočeni, svaku puta čovjek se ponovno zapita:“ Pa Bože dragi, pa zar se tako nešto može dogoditi u ovo moderno, civilizirano vrijeme, za koje mnogi tvrde kako je napredno. Kao u bolnici i ovdje su prestrašena djeca plakala i privijala se uz svoje majke od kojih su tražili i očekivali da ih zaštite. Kasnije smo pokušali toj djeci objasniti da se to sada prikazuje kako bi se vidjelo što se dešava kad „ čovjek prestane biti čovjek, slika i prilika Božja“.

Zbog kiše sve se sada dešavalo ubrzano. Na Ovčari, gdje su ranjenici bili pobijeni i sahranjeni, članovi obitelji naših poginuli položili su vijenac, zapalili svijeću, izmolili jednu deseticu krunice, a vlč. Jakov Kajinić izmolio je opijelo.

Naše slijedeće odredište bilo je groblje, gdje su po kiši, naši prvopričesnici također položili vijenac, zapalili svijeću, a vlč. damir Ivanović je izmolio opijelo.

Zbog kiše nismo mogli posjetiti „VUKOVARSKI KRIŽ“ na obali Dunava, zato je naše zadnje odredište bila crkva Gospe Fatimske u Borovu, gdje nas je dočekao mjesni župnik, fra Vjencislav Janjić, rodom iz Vidovica.

Tu smo zapjevali pred čudotvornim kipom Fatimske Gospe koji je izdržao devet godina pod ruševinama njihove crkve, pozdravili se sa župnikom i vratili svojoj kući.

Iako su svi bili umorni, pokisli, među hodočasnicima osjećala se velika radost, ali i na licu bolni grč zbog svega onoga što se vidjelo i doživjelo u „GRADU HEROJU“, u VUKOVARU.

Draga naša nebeska Majko! Hvala ti za sve što smo pod tvojom zaštitom danas, vidjeli, doživjeli, i nadam se u svome srcu ponijeli za svoj budući Život.

22. svibnja 2011                           župnik Pavo