Drvo ljubavi

                          priča iz života

Bili su vrlo mlad bračni par, tek par mjeseci u braku. No, čak i za to malo vremena mogli su da shvate da brak i nije baš ono kako su ga sebi ranije predstavljali.

U suštini, nije da se više nisu voljeli; naprotiv, još uvijek su osjećali jako silne emocije jedno prema drugome. Ali su ih sve rjeđe iskazivali.

A prije!! Samo do prije par mjeseci, kao da su se takmičili ko će prvi reći „Volim te“. Ili ko će to više puta reći u jednom danu. Ili ko će to da dokaže na interesantniji i originalniji način. I nije padalo teško, niti im je moglo dosaditi. Činili su to iskreno i sa ljubavlju; pružalo im je neopisivo zadovoljstvo da svoja osjećanja pokažu jedno drugome.

I u jednom trenu kao da se sve iz korijena promijeni. Do te mjere su bili napeti u posljednje vrijeme, da su i najmanji događaj ili najbezazlenija riječ bili dovoljan povod da se ozbiljno posvađaju i izvrijeđaju.

Već sasvim očajni i istrošeni od novonastale situacije, jednu večer odlučiše da sjednu i porazgovaraju o svemu. I, ako je moguće, da pokušaju da nađu neko rješenje, koje će biti na obostranu korist.

Nijedno od njih dvoje nije htjelo razvod, ali su istovremeno bili i svjesni da je nemoguće živjeti takvim životom. Bilo im je sve jasno, ali nisu nalazili riječi da to i iskažu. Dugo su sjedili tako šuteći jedno naspram drugog, razdirani iznutra protivriječnim osjećanjima i mislima, pitajući se neprestano, što bi bilo najbolje rješenje.

I odjednom muž poskoči:

- „Palo mi je nešto na pamet!“ – reče sa neskrivenim zanosom u glasu. „Hajde da zasadimo jedno drvo u dvorištu i to neka bude ‘Naše drvo‘!! Ako kroz sljedeća tri mjeseca drvo uvene – razvodimo se, naša ljubav je mrtva. Ali ako se primi i počne da raste i da se razvija – nikada više nećemo sebi dozvoliti nijednu misao o razvodu. A za to vrijeme, spavamo i u odvojenim sobama.“

„Što kažeš, jesi li ZA?“ – upita je nesigurno i uperi u nju pogled prepun očekivanja, strepnje i neizvjesnosti.

U prvi tren ženi se to učinilo kao prilično čudna, čak suluda ideja – da im budućnost braka zavisi od nekakvog drveta. Povukla se u osmu. Kad je malo razmislila o težini njihove situacije – dade svoj pristanak.

Sljedećeg jutra otiđoše zajedno do obližnjeg rasadnika i kupiše jedno oveće drvo. Dođoše kući, izabraše pogodno mjesto u svom dvorištu i zajedno ga zasadiše.

Prošlo je više od dva mjesec. Jedne noći sudariše se, trčeći po dvorištu i noseći kante vode kako bi zalili drvo da se ne osuši. U pogledima se vidjelo obostrano čuđenje da bi se iza toga pretvorilo u radosni zagrljaj!

Oboje  njih željeli su sačuvati najveću vrijednost njihove obitelji, - LJUBAV!

Svake  su noći išli odvojeno i neprimjetno, jedno bez drugoga

zalijevati zasađeno drvo misleći svako za sebe:

 

 „Samo ja želim sačuvati našu ljubav!.

Znam ja, onoj drugoj strani je svejedno!.

Da mene nije to bi se jadno drvo već davno osušilo!

Dokazat ću ja tko želi sačuvati našu ljubav

Neka ovo drvo svojim zelenilom to pokaže“!

 

Koje iznenađenje, kada su se u mraku sudarili!

Koja radost kada su se prepoznali!

Koje veselje kada su shvatili zajedničku želju!

„SAČUVATI LJUBAV“!

 

Dok su se grlili u toj noćnoj, mračnoj tišini odzvanjalo je!

Ja sam mislio / la!

Ja sam kriv / a!

Oprosti neće se više ponovitiiii!

VOLIM TE! VOLIM TE! VOLIIIIIIIIIM TE!

NEĆU TE NIKADA PRESTATI VOOOLJETI!

 

Dragi prijatelji!

Proljeće je!

Uzimajmo kante „“ljubavi“ u ruke!

(na koljena, krunicu u ruke,svake nedjelje na sv. Misu)!

Idemo zalijevati ono što se počelo sušiti!

IMA JOŠ NADE! NADA ZADNJA UMIRE!

 

                Vaš lutajući reporter