Veliki četvrtak

 

Danas je prvi dan svetog Trodnevlja. Nema dnevnih svetih misa, osim večernje, koja je godišnji SPOMEN - ČIN ustanovljenja svih naših euharistijskih slavlja. Pojednostavljeno, to je rođendan svete Pričesti i svetog svećeničkog Reda.

U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro ovog dana slavi misu posvete ulja kada blagoslivlja sveta ulja: krsno (krizmeno), bolesničko i ređeničko. Nakon biskupove propovijedi, svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju da će vjerno obavljati prihvaćenu službu.

Uvečer se u svim župnim crkvama slavi misa Večere Gospodnje. Nakon evanđeoskog izvještaja o Isusu koji za vrijeme ove večere učenicima pere noge, sam predvoditelj slavlja u nekim zajednicama pere noge dvanaestorici odabranih i tako podsjeća sve okupljene da je euharistija upućena na život i bratsku ljubav svih kršćana.

Svečano se u misi pjeva Slava i kroz to vrijeme zvone sva zvona u crkvi. Nakon Slave, zvona i orgulje šutjet će do Slave Vazmenog bdijenja. Čim se završi misa, odmah se na sporedni oltar svečano prenosi i pohranjuje Sveto otajstvo, a za to vrijeme se pjeva Usta moja, uzdižite. Nakon toga, svećenik raspremi oltar koji predstavlja Krista sramotno svučenog na Kalvariji. Tada počinje sveta šutnja, kroz koju možemo naslutiti misterij Kristova događaja:  muke, smrti i Uskrsnuća.

 

Meditacija na Veliki četvrtak

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu!

Danas je čudesno molio za nas!

Danas je obećao svoga Duha zloće

nehumanosti i razaranja.

Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.

Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim!

Danas je čovjek nepovratno pao u bezdan

zavisti i mržnje na Boga!

Danas je nebo najbliže zemlji!

Danas je milosrđe jače od krivice!

Danas je dobrota pobijedila zloću!

Danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje!

Danas je mrak ranjen zrakom nade!

Danas u liturgiji prolazimo

dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu!

Gledamo kako Isus ustanovljuje, Novi i Vječni  Savez

između Boga i ljudskoga roda,

i taj ugovor s nama potpisuje svojom vlastitom krvlju!

Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak

predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika,

te se sam od očaja objesio.

Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori,

prelazeći potok Cedron,

slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu!

Doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.

U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge.    

Prati noge znak je gostoprimstva.                                                  Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi

kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike.                         

Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba.  U svetoj misi postajemo jedno s Isusom,                     

on postaje naš brat i učitelj.

Tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi  dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, trijezan

bez monaških i mističkih gesta

a iznutra značajan riječima i snagom, vlašću nad prirodom

Božjim oproštenjem grijeha, silom kojom je izgonio duhove i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava.

Te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac,

da nije samo mistik i prorok nego Bog.

Uskrsavao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka,

uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.

Sve što je Isus Krist donio svijetu, sadržano je

u savezu koji je on načinio sa svijetom.

Govoreći:“Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“.

„Ovo je moja krv koja se prolijeva za vas“!

Za sve ljude na oproštenje grijeha.

Sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi.

Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga.         Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet.  

Tu su njegove riječi!

Tu je snaga njegovih sakramenata!

snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost,

Tu su prisutne prvine novog uskrslog svijeta!

Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje

naš pristanak na isusov savez s njim!

Sve što Crkva ima nalazi se u Euharistiji.

Sve što čovjek treba nalazi se tu.

Sveta Misa je središte Crkve!

Ona je izvor iz kojega sve drugo izvire!

Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni

svetamisa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti!

Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.
Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

                                          Dr. Tomislav Ivančić