Kronika župe sv. Petra i Pavla

PRVA PRIČEST 2013


Župnik: Braćo i sestre, dragi roditelji naših prvopričesnika, danas vam se obraćam s posebnom radošću. Jer danas je slavlje Prve sv.pričesti.  Dakle, naši maleni – njih  dvanaestero – danas će prvi put pristupiti stolu Gospodnjem, prvi put će njihovo  mlado srce i duša ugostiti samoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Ovo je dan radosti za sve vas, ali i za cijelu našu župnu  zajednicu. Vas dragi prvopričesnici pozivam da se veselo i zahvalno odazovete jer sam Gospodin Bog vas zove, zove i čeka vaš odaziv. Neka pristupe:

 

1

Antonela

Aničić

Anto

Dragica r. Ivančić

2

Kristina

Iličević

Ivo

Ankica r. Studenović

3

Monika

Udovičićč

Mijo

Dragica r. Jagić

4

Klara

Pušeljić

Željko

Sonja r. Hrambašić

5

Matea

Protrkić

Matije

Ana r. Grgić

6

Matea

Martinović

Dragan

Arnela r. Ferčilović

7

Mateo

Udovičić

Ilija

Jelena r. Nikolić

8

Marko

Protrkić

Mato

Mirjana r. Slišković

9

Daniel

Šimić

Stjepan

Pavica r. Babić

10

Josip

Pušeljić

Petar

Anica r. Andačić

11

Kristijan

Agatić

Stipo

Ivka r. Đojić

12

Ivan

Šiljić

Ivan

Marija r. Pišković

 

 

Početak mise: U ime Oca i Sina …..

 

Župnik: Dragi  prvopričesnici!

 

Srdačno vas pozdravljam i radujem se  s vama, vašim roditeljima, vašim obiteljima i čitavom našom župnom zajednicom u ovom radosnom danu, i za vas nezaboravnom događaju. Dragi naši slavljenici, iako ste još mali trebate vjeru svojih očeva, djedova i pradjedova nositi kao baklju u vrijeme koje je pred vama. Na tom putu niste sami, s vama je Isus u Euharistiji. Nije li upravo ovo slavlje Prve Svete Pričesti sjajna prilika da svi zajedno  proslavimo Krista, prisutnog u kruhu i vinu. Isus je sam rekao, ja sam kruh života. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, neće umrijeti nikada. U znaku razlomljenog kruha ovjekovječio je svoje predanje što ga je za sve nas učinio jedanput na drvetu križa. U svakoj svetoj misi, u svakoj svetoj pričesti On nam se daruje, a danas se posebno želi darovati po prvi puta vama, našim dragim slavljenicima, vama, našim prvopričesnicima.

        Zato  molimo Gospodina, da vas za Isusov stol primi, da vam razlomi kruh života, svojim dolaskom pokaže koliko vas voli i ljubi svojom božanskom ljubavi. Prije toga pozdravimo ga od srca pripremljenim programom.

 

* Pozdrav prvopričesnicima – Ivana Lucić

 

POZDRAVLJAM VAS PRVOPRIČESNICI,
UBUDUĆE BOŽJI SLJEDBENICI.

ROSNO CVIJEĆE, ČISTE BIJELE LATI.
SRCE VAM SE MALO, DANAS DIVNO ZLATI!
SJAJITE SE SRETNI KAO SNIJEG ČIST,
DANAS ĆE VAM DUŠU POSJETITI KRIST!
ON NEK VAS PRATI KROZ  ŽIĆE VAM CIJELO,
OSTANITE VAZDA BOŽJE CVIJEĆE BIJELO!

 

  • U ime roditelja prvopričesnike će pozdraviti Dragica Udovičić

RODITELJSKI POZDRAV

Draga naša djeco, Prvopričesnici. Prije deset godina, po Božjoj providnosti, donijeli smo vas na svijet. Krstili smo vas u ime naše roditeljske vjere, vjere otaca naših. Krštenjem ste postali djeca Božja i članovi Svete Katoličke Crkve, velike zajednice Božjeg naroda. Tada smo, pred Bogom i Crkvom, obećali da ćemo vas  odgajati u vjeri kako biste mogli živjeti prema Božjim zapovijedima, ljubiti Gospodina i svoje bližnje. Trudili smo se odgajati Vas u Duhu Isusa Krista i u krilu Svete majke Crkve. Stoga se danas radujemo s vama kad  prvi put, pod prilikama kruha,  primate živoga Krista u svoje čiste duše. Danas ponovno, kao na vašem krštenju prije deset godina, svečano i odgovorno, pred Bogom i Crkvom , obećavamo da ćemo vas i nadalje odgajati u nauku apostolskom, u ljubavi prema Bogu i Crkvi. Molit ćemo za vas, žrtvovati se za vas i trudit ćemo se i nadalje svjedočiti vam svojim životom pravu vjeru i ljubav prema Bogu, Crkvi, našem Hrvatskom narodu. Živjeli!

 

 

MOLITVA VJERNIKA 2013:

 

Svećenik:Pomolimo se:-  Nakon što smo obnovili krsna obećanja i  ispovjedili svoju vjeru u trojedinog Boga, i na taj način sjetili se trenutka kada smo postali djeca Božja i članovi Kristove Crkve, sada ćemo svi zajedno uputiti molitve dragome Bogu, da nas  On  vodi u našu vjerničku budućnost i nauči nas  živjeti u zajedništvu s cijelom Crkvom. Recimo zajedno: Ti nas vodi Gospodine!

 

1.Matea M: - Tvoja Crkva čuva nauk evanđelja, slavi sakramente i dijeli milost koja je zaslužena mukom i smrću Krista na križu: daj da se  svi članovi Crkve  okoriste ovim bogatstvom, da se  Crkva  neprestano obnavlja i podmlađuje novim  članovima koji će joj biti vjerni sinovi i kćeri, da zauvijek ostanemo u Tvojoj ljubavi, i uvijek budemo Tvoji vjerni  prijatelji i sljedbenici tvoga puta, molimo Te ….

 

2.Josip P: - Mi prvopričesnici primit ćemo danas prvi puta Tebe Kriste u svoja mlada srca. "Blagujući tvoje Tijelo, živi Bog ulazi u našu dušu . Pomozi Gospodine svima nama da ostanemo vjerni Isusu Kristu i njegovu evanđelju, i da po svakoj nedjeljnoj misi rastemo u dobroti i ljubavi, da postanemo kruh za druge  ljude, zato vodi nas, prosvijetli nas, budi uvijek uz nas, da možemo svladati sve  poteškoće našeg budućeg života, molimo Te …

 

3. Kristina: -  Za papu našega Franju, za naše biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, našeg župnika i vjeroučitelja, da ih vodiš svojim Duhom i posvećuješ svojom snagom, kako bi uvijek bili neugasivo svjetlo u mračnim danima našega života, svjetleći vlastitim primjerom, molimo Te …

4. Daniel:- Isuse Kriste, danas te želimo moliti  za naše očeve i majke, naše obitelji, sve obitelji naše župne zajednice. Sačuvaj u njima mir, ljubav, radost i zajedništvo i neka ih prati Božji blagoslov i zaštita grage Gospe, Isusove i naše majke. Nagradi sve njihove žrtve, patnje i brige dok nose teški križ roditeljske odgovornosti, brinući se za nas i naše spasenje, molimo Te ….

 

5. Matea P:- Za nas ovdje sabrane, cijelu našu župnu zajednicu i sve ljude svijeta, bolesne, tužne, osamljene, napuštene i zaboravljene, svima se smiluj, sve čuvaj, svima pomozi, sve utvrdi u vjeri, nadi i ljubavi da gradimo  duh zajedništva, kršćanske ljubavi i mira, da jedni drugima pomažemo napredovati u dobru da ostanemo vjerni Isusu Kristu i njegovu evanđelju, gledajući u svome bližnjem samoga Isusa Krista, molimo Te …….

 

6. Kristijan:- Naši su pokojnici jeli i pili na izvoru tvoje božanske ljubavi; danas te Gospodine želimo moliti, za naše pokojne očeve i majke, braću i sestre, bake i djedove, pokojne prijatelje i pale branitelje.Molimo Te uvedi ih na gozbu vječnoga života, gdje će uživati čitavu vječnost u Tvojoj blizini, slaveći te i hvaleći s korovima anđela i svih svetih, molimo Te:

 

Svećenik:

Dobri Bože, prijatelju malenih i siromašnih! Primi, ove izrečene molitve i pogledaj ovu svoju djecu.  Ova djeca su biljke u Tvom voćnjaku, cvjetovi na Tvojoj livadi, ruže u Tvome vrtu. Nek tvoja kiša milosti pada po njima, neka ih Sunce Stvarnosti obasja Tvojom ljubavlju. Neka ih osvježe Tvoji lahori da bi se obrazovali, rasli i razvijali i pojavili se u konačnoj ljepoti. O, Bože! Odgoji ovu djecu i izlij svoj božanski blagoslov na njih i sve one koji su na bilo koji način pomogli da dođu danas do tvoga oltara, Ti, koji se ne daš pobijediti u dobroti, budi svima plaća i nagrada, i sve nas povedi jednoga dana u svoje nebesko kraljevstvo. Amen.

 

 

Svi zajedno:    Roditelji naši dragi,

                                 Što ćemo vam evo reći,

                                 VELIKO VAM SVIMA HVALA“

                                 A ostalo kad budemo veći

 

Vjeroučitelj: Dragi roditelji naših prvopričesnika!

 

Vaše je dijete po prvi puta prigodom prve pričesti cjelovito sudjelovalo u svečanosti euharistijskog slavlja. Ovaj događaj veliki je častan i radost za svakog koji s vjerom “sjeda za stol s Kristom” i blaguje na njegovoj gozbi. Razmišljajući o ovom dragom i prekrasnom Božjem daru, zajedno s nadahnutim pjesnikom kličem: “O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i prima zalog budućeg života!” 

Dragi roditelji! Kako bi Vaše dijete što ljepše proživjelo ovaj događaj slobodan sam kao njihov vjeroučitelj iznijeti nekoliko prijedloga: 

-          Najljepša pomoć Vašem djetetu jest da i Vi s cijelom obitelji rado pristupate ovim

      sakramentima pomirenja s Bogom i zajedno sa svojim djetetom pristupite svetoj pričesti.

-          Pomozite djetetu u ispitivanju njegove savjesti, jer vi ste prvi i nezamjenjivi odgojitelji svoga djeteta.

-          Razgovarajte u obitelji sa svojim djetetom o značenju i simbolici u našem svakidašnjem životu: zajedničkog blagovanja, stola, kruha i Riječi, pružanja ruke u znak oproštenja - pomirenja – kajanja….

-          Molite svakog dana u svojim obiteljima prije i poslije jela, ujutro i navečer ili uputite dijete da to čini samo i kada Vas nema.

-          Dođite sa svojim djetetom na pobožnost koja se održava kroz određene dane i mjesece liturgijske godine.

-          Pročitajte i prokomentirajte s djetetom po koji odlomak iz Svetoga Pisma, osobito dijelove Novoga zavjeta - one tekstove koji se odnose na praštanje, pomirenje, kajanje, gozbu... U izboru tekstova mnogo Vam može pomoći udžbenik vjeronauka Vašeg djeteta. Zato ga zajedno sa svojim djetetom što češće u ruke uzmite, čitajte i sa svojom djecom komentirajte. Ostanite uvijek dobri. Živjeli!

 

 

Čestitka župnika: Dragi naši prvopričesnici!

 

Sve što ste ovdje naučili pripremajući se za ovaj sveti dan, ponesite u svoje obitelji i domove, škole, igrališta, svuda gdje je vaše djetinjstvo, gdje je vaš život. Živite po Isusovim zapovijedima. To je smisao njegovih riječi i smisao naše vjere.

Zato se prepustite Isusu jer će ovaj dan susreta s Njim ostati neizbrisiv u vašim srcima i vašem sjećanju kroz čitav vaš život. Roditelji,od srca vam čestitam i želim da Isus, kao Kruh života, postane suputnik i putokaz u životu ove vaše djece. Neka vas dragi Bog vodi i sve blagoslovi. Amen! Tako neka bude. Hvala svima za sve. Živjeli!

Iz kronike naše mlade župe

Poslije Daytona, čim je to bilo omogućeno, već u proljetnim mjesecima 1996. godine, stanovništvo se masovno počelo vraćati na svoja pusta, spaljena, razrušena i opljačkana ognjišta. Svjesni smo da nas je nakon četiri godine izbjeglištva i lutanja samo Bog vratio na ovu našu Posavsku grudu.
Vratio nas je, jer je s nama imao poseban plan, da ostvarimo ono što je nekada samo bio skriveni san naših otaca koji su na ovim prostorima stotinama godina živjeli i radili, boreći se za: «Krst časni i slobodu zlatnu» a da u svome selu nikada nisu imali svoju crkvu.

Vratio nas je upravo za to jer je nakon tolikih stoljeća želio da i u našem selu ON ima svoj dom, svoju crkvu. Stoga, popravljajući i gradeći svoje popaljene, opljačkane i porušene kuće rodila se prva misao i počele prve aktivnosti za osnutak samostalne župe jer su crkve u Dubici i Odžaku gdje smo do sada pripadali bile potpuno srušene. Razmišljanje je bilo sasvim logično: «kad se već graditi mora, onda ćemo graditi u svome selu, sami sebi i svojoj djeci.».

18.01.1999 godine održana je dogovorna sjednica o pokretanju aktivnosti oko gradnje naše crkve.

24.01.1999 godine, pod vedrim nebom kraj devastirane škole, na minus 17 stupnjeva održan je «zbor mještana našega sela». Prisutnima je predstavljena «ideja o osnutku samostalne župe» i osnovan «inicijativni odbor».

28. 01.1999 godine u večernjim satima po prvi puta sastao se «inicijativni odbor» i podijeljena su prva zaduženja te dogovoreno kako krenuti u akciju.

29. 01.1999 godine «inicijativni odbor» u punom sastavu posjetio je u 17 sati po prvi puta svog tadašnjeg župnika fra Antu Zrakića u Župnom uredu u Gornjoj Dubici i ukratko mu izložili svoje planove i želje. Župnik je bi vrlo ljubazan . Saslušavši naše izlaganje bio je kratak:'' Sve ovo što ste rekli meni, morate reći u Sarajevu jer ja tu ništa ne mogu učiniti, to je u biskupovoj vlast.''

31. 01.1999 godine ponovno je bilo okupljanje mještana gdje je podnesen izvještaj o obavljenim zadacima i otvorila se rasprava o «lokaciji i kupovini zemlje».

15.02.1999 godine predstavnici « inicijativnog odbora» posjetili predsjednika općine Odžak gosp. Stipu Ivanković Antinog i upoznala ga sa svojim planovima i predstojećim akcijama i već obavljenim poslovima.

27.05.1999 godine po prvi puta « inicijativni odbor» odlazi u Sarajevo kako bi «nadležnu crkvenu vlast» upoznao sa svojim željama i planovima. Na našu žalost naš župnik nam je okrenuo leđa i nije htio ići s nama iako je bio telefonski o tome obaviješten i pozvan da nam se pridruži. U Sarajevu su nas u ime kardinala primili Dr. Mato Zovkić i kancelar mons. Ivo Tomašević. Nakon našeg izlaganja moglo se na njima primijetiti da nisu baš sretni ni oduševljeni našom inicijativom što nas je sve prilično razočaralo, ali ne i obeshrabrilo. Ipak nam je rečeno što sve moramo pripremiti da proces može krenuti sa mrtve točke.

12.08.1999 godine dogovoreno da se počne sa sakupljanjem potpisa kućedomaćina sa matičnim brojevima da se točno vidi tko je za a tko protiv buduće izgradnje crkve i osnutka župe.

28.08.1999 godine «inicijativni odbor» saznavši iz telefonskog razgovora sa Sarajevom da kardinal dolazi u župu Vidovice kod Orašja odlučio pod svaku cijenu sastati se s njime. Ponovno se organiziralo nekoliko auta i uspjeli smo ostvariti svoj cilj. Primljeni smo kod kardinala. Nakon dužeg razgovora kardinal je rekao ovako:» Idite sada kući. Crkva će se graditi sigurno, a hoće li biti i župa to je moja stvar, to ja odlučujem, a ne vi.»

27.02.2000 godine predstavnici «inicijativnog odbora» otišli na Plehan. U četverosatnom razgovoru sa plehanskim gvardijanom fra Ivanom Ćurićem upoznali ga o našoj namjeri. Narod je za župu, ako kardinal drugačije odredi mi ćemo se složiti, ali crkva se obavezno gradi«

04. 05.2000 predstavnici «inicijativnog odbora» bili su u Sarajevu gdje su posjetili:

1. Apostolsku nuncijaturu u Sarajevu gdje nas je primio sam nuncij gospodin Leanza. Lijepo je saslušao naše izlaganje i čvrsto obećao da će se pridružiti rješavanju spomenutog problema.
2. Franjevački Provincijalat Bosne Srebrene gdje je samo našeg predstavnika primio sam provincijal fra Petar Anđelović.

10.05.2000 godine obaviješteni smo sa strane dekana da je napisan slijedeći dekret:

NADBISKUPSKI ORDINARIJAT VRHBOSANSKI, Kaptol 7, BiH - 71 000 Sarajevo
Broj: 669 / 2000 Sarajevo, 02. svibnja 2000

RKT. ŽUPNI URED
SV. JOSIPA
GORNJA DUBICA
Fra Ivica Vidak, župnik

Velečasni Gospodine!
Budući da ni nakon više od godinu dana nije riješeno pitanje gradnje filijalne crkve u Novom Selu, ovim određujem da pristupite rješavanju toga pitanja. Poznato Vam je da postoji župljanin koji je darovao svoje zemljište u središtu Novoga Sela za gradnju spomenute crkve pa je potrebno da čim prije zemljište bude prepisano na sljedeći naslov: filijalna crkva u Novom selu, župa Gornja Dubica. Ujedno napravite idejni projekt crkve i zajedno sa svojom molbom dostavite ovom Ordinarijatu. Svakako je potrebno da kod određivanja veličine filijalne crkve u obzir bude uzet broj obitelji koji će dolaziti u tu crkvu. Tijekom mjeseca svibnja pripremite potrebne papire na crkvenoj i općinskoj razini kako bi se što prije moglo pristupiti gradnji. Zazivam obilje Božjeg blagoslova na vas i na cijelu župnu zajednicu i najiskrenije pozdravljam.
mons. Ivo Tomašević
Vinko kardinal Puljić
nadbiskup vrhbosanski

p.s. kako je poznato župnik nije izvršio ovaj dekret

04.06.2000 godine održan sastanak gdje smo analizirali sav dosadašnji rad, evidentirali sve nastale probleme i pokušali tražiti najbolja rješenja.

25.06.2000 godine papinskih nuncij Leanza u pratnji generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije po završetku krizme u Dubici u 15,30 posjetili planirano gradilište buduće crkve gdje su na licu mjesta bili upoznati sa svim do sada obavljenim pripremama i radnjama. Zbog ograničenosti vremena dogovoreno je da se ponovno sastanemo na večer u 19 sati po završetku krizme.

14. 01.2000 godine veći broj župljana prisustvovalo je na sastanku sa kardinalom Puljićem u župi Posavska Mahala kod dekana preč.Mije Nikolića.

Nakon dvoipolgodišnjeg ustrajnog sastančenja i rada, te često «mučnih i žučnih» razgovora i pregovora «INICIJATIVNOG ODBORA», 11. travnja 2001. godine Dekretom broj 566 Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu, sarajevski nadbiskup Vinko kardinal Puljić je osnovao samostalnu župu Novo Selo - Balegovac. Tako je nakon punih 101 godine ovo selo ponovno ujedinjeno jer je 25.01.1900 osnivanjem župe Odžak podijeljeno između Dubice i Odžaka .

Zato, mi župljani ove novoosnovane župe početak trećeg tisućljeća doživljavamo kao poseban milosni, Božji dar i Božju dobrotu prema nama. Iako smo bili od pamtivijeka najveće selo odžačkoga kraja i ovog dijela Bosanske Posavine, po prvi puta u našoj teškoj, skoro tristogodišnjoj krvavoj povijesti postali smo samostalna župa tek na Uskrs 2001 godine.

Na Uskrs 2001 godine u svim župama ovoga kraja pročitan je «Dekret o osnutku župe». Za sve nas bila je to velika radost i veselje koje je popraćeno dugotrajnim aplauzom odobravanja koje se nastavilo u srdačnom čestitanju poslije izlaska iz crkve, te zajedničkom proslavom duboko u noć.

Svog prvog župnika vlč. Pavu dobili smo na dan zaštitnika našega sela sv. Marka Evanđeliste koga je toga dana prema napisanom dekretu Doborski dekan uveo u posjed na livadi ispred seoske kapele sv. Ante pred velikim mnoštvom vjernika.

Na kraju svete mise novi župnik je čestitao svojim novim župljanima na tom, Božjem daru iznoseći svoj budući plan i program slijedećim riječima.

Dragi moji župljani!
Danas je 25. 04. svetkovina vašeg zaštitnika sv. Marka. Dok stojim pred vama, od srca vas još jednom pozdravljam i svima čestitam na ovome danu i ovome velikom milosnom Božjem daru. Ovoga trenutka moja razmišljanja su u budućnosti, zato mi dozvolite da ih i vama prenesem iskreno se nadajući da će te ih prihvatiti, podržati i da me nećete ostaviti i izdati. Čim sredimo zemljišne papire, crkvene i civilne dozvole, a to su slijedeća tri četiri tjedna, počinjemo sa gradnjom.

Sutra idem u Sarajevo jer želim dogovoriti s našim kardinalom da nam dođe ako to bude moguće u nedjelju 12.08. blagosloviti temelje naše župske crkve i u ime vas ću mu obećati da će toga dana popiti kavu u pokrivenoj župnoj kući, a vama kažem: « s Božjom pomoću i vašom dobrotom Božićnu polnoćku održat ćemo u našoj pokrivenoj župnoj crkvi.

Jedno zapamtite: Kad se Balegovačka srca slože i olovo plivati može! Vjerujete li ovo? Ja da u to ne vjerujem ne bi došao među vas. Da nema povjerenja u vas ne bi danas stajao pred vama. Vi ste moji ja sam vaš. Zajedno smo rasli i odrasli, zajedno krenimo u budućnost! Bog svojih nikad ne ostavlja! Neka i ovaj puta tako bude. Amen!

Obećanje je kratko, aliiiiii......hoće li biti i ostvareno pokazat će budućnost.

U mjesec dana papiri su bili gotovi, dogovor je pao. Na prijedlog Marka Popić Tadijinog formirane su radne grupe i krenulo se u izgradnju župne kuće. Jedni će temelj, drugi prizemlje i ploču, treći kat sa kosom pločom. Pruđani u znak zahvalnosti svom bivšem župniku koji im je obnovio kuću i napravio crkvu u Prudu, obećaše staviti krov kako bi i on ponovno imao kuću.

26.04.2001 napisana je ZAMOLBA U SARAJEVO ZA DOZVOLU GRADNJE ŽUPNE KUĆE I CRKVE U NOVOOSNOVANOJ ŽUPI NOVO SELO - BALEGOVAC

Sarajevo, 18. svibnja 2001. Napisana je sa strane ORDINARIJATA dozvola za gradnju župne crkve i župne kuće u Novom Selu kod Odžaka, kako piše:

Nakon što sam razmotrio Vaš dopis sa svojim suradnicima na redovitoj sjednici Ordinarijata, ovim Vam dajem dozvolu za izgradnju spomenute crkve........U nadi da će izgradnja župne crkve i župne kuće biti jak poticaj izgradnji nove župne zajednice kao i povratku i ostanku na tim prostorima, zazivam na sve obilje Božjeg blagoslova i najiskrenije pozdravljam! Vinko kardinal Puljić nadbiskup vrhbosanski

Prvi put! Sve ima svoj početak pa tako i naša župa.

16.04.2001. godine « prvi sastanak župnika sa župljanima » u prostorijama škole na drugi dan Uskrsa.

22.04.2001. godine na Bijelu nedjelju održana « prva sveta misa « kod kapele sv. Ante jer su tražili sami vjernici iako župnik nije još bio uveden u posjed.

05.05.2001. godine « prvo vjenčanje i dva krštenja«

15.05.2001. godine zamolba za «donaciju bloka i crijepa iz Njemačke». Mjesec dana kasnije, točnije 18.06. stigla su prva četiri kamiona natovareni cigle po 26 paleta, ukupno 104 palete.

19.05.2001. godine « prvo krštenje kod kapele sv. Ante u Novom Selu », blizanke: * Marina Jurkić, r. 19.11.2000, kćerka Mirka i Mande r.Tipura i Božana Jurkić, r. 19.11.2000. kćerka Mirka i Mande r. Tipura

20.05.2001. godine, « prvi darovatelj « za gradnju Ivo Babić Ilije 200 DM

21.05.2001. godine « prva akcija « poslije službenog osnutka župe. Sječa i palenje trnja i čišćenje gradilišta za buduću gradnju..

22.05.2001. godine, srijeda, « prvi dovoz šljunka « Utorak jutro, dok su mnogi još spavali akcija je krenula. Učinak je bio slijedeći: Po zapisanoj evidenciji doveženo je više od 400 kubika. Hvala Bogu i svim učesnicima. Dok su jedni vozili, drugi su pripremali, mezu, piće, pečenje, neka i to treba......

23.05.2001. godine « postavljanje prvog obilježja « veliki drveni križ neka prolaznici cestom znaju gdje će biti buduća crkva. Križ je dosta grub, neka simbolizira naš život i ono što nas čeka u budućoj gradnji.

25.05.2001. godine « prvi sprovod « Ilija Đojić rođ. 09.07.2001 godine.

31.05.2001. godine « prvo hodočašće mladih « Gospi Kondžilskoj.

06.06. 2001. godine « prvi radni dan u izgradnji župne kuće »

17.06.2001. godine «Prva sveta pričest « kod kapele sv. Ante pod vedrim nebom.

25.06.2001. godine « stavljena prva cigla na izlivene temelje župne kuće »

06.07.2001. godine « skinuti prvi kvadrati humusa za buduću crkvu»

09.07.2001. godine «udaren prvi kolac u kolčenju župne crkve»

25.07.2001. godine «stiglo je željezo» za crkvu..

30.07.2001. godine « položen prvi kabel od struje u župnoj kući «

12.08.2001. godine « prvi puta Vinko Kardinal Puljić posjetio našu župu »



Povelja blagoslova
U IME PRESVETOG TROJSTVA: OCA I SINA I DUHA SVETOGA
Vrhbosanskog Nadbiskupa Vinka kardinala Puljića
Prvog župnika vlč. Pave Brajinovića

KAMEN TEMELJAC ŽUPNE CRKVE
Novo Selo zvano Balegovac, kod Odžaka
13. kolovoza - godine Gospodnje 2001.
Blagoslovi Nadbiskup Vrhbosanski VINKO kardinal PULJIĆ

Novo Selo kod Odžaka, 12. 08. 2001.



Gospodine! Ne ostavi nas same, jer za sve ovo potrebna je tvoja pomoć! Amen!

Violina, šargija, pjesma i igra, uz bogati stol bili su uobičajeni nastavak iza svete mise.

19.08.2001. godine « prva župska sveta misa na blagoslovljenim temeljima crkve «

10.09.2001. godine « stavljen prvi blok na temelje crkve i počelo zidanje «

12.09.2001. godine « prvi puta župnik prenoćio u novoj župskoj kući «

25.10.2001. godine « dignuta prva željezna greda na krovu naše župne crkve «.

25.10.2001. godine « župnik prvi puta otišao Švicarsku na sakupljanje pomoći u Tićino »

13.11.2001. godine « stigla građa »

28.11.2001. godine « dignuta prva gredica za plafon naše crkve «

03.12.2001. godine « održana prva misa zornica» u našoj novosnovanoj župi «

17.12.2001. godine « prva velika ispovijed u našoj župi za Božić «

18.12.2001. godine « prva ispovijed bolesnika za Božićne blagdane «

24.12.2001. godine « prva Božićna misa polnoćka u našoj crkvi kako je i obećano na Markovo «

25.12.2001. godine « prvi Božić u našoj župi »

26.12.2001. godine « počeo prvi blagoslov kuća «

31.12.2001. godine « prvi završni obračun za gradnju župske kuće i crkve»

01.01.2002. godine « proslavljena prva Nova Godina i iznesena prva statistika župe «

27.01.2002. godine « uplaćena prva postaja Križnog puta «

06.02.2002. godine « poslana pomoć u hrani za župu Doboj »

10.02.2001. godine « prvo hodočašće župe u Đakovačku Breznicu na zavjetovanje naše župljanke Ane Marije Dugonjić »

15.02.2001. godine « održan prvi puta Put križa u našoj crkvi «

05.03.2002. godine « stavljen prvi crijep na krov naše crkve «

17.03.2002. godine « prvi puta župnik otišao u Austriju na sakupljanje pomoći »

24.03.2002. godine « proslavili smo kao župska zajednica prvi Uskrs i prvu godišnjicu svoga postojanja «

13.04.2002. godine « prvi puta mladi naše župe učestvovali na skupu mladih Hrvata u Osijeku «

02.07.2002. godine « stigli satovi za tornjeve«

11.07.2002. godine piše slijedeće: Za podizanje čelične konstrukcije na tornjeve župske crkve morao sam angažirati veliku dizalicu iz Rafinerije Bosanski Brod jer na ovom području nema nitko tako veliku da može dignuti preko 30 metara u visinu.

14.07.2002. godine « prvi puta krizma u našoj samostalnoj župi «

15.09.2002. godine « dogovorena zvona « Poslije nedjeljne mise dogovoreno je da se ide u nabavku zvona. Recept je bio kratak: kreće akcija «kilogram zvona». Svaka osoba u našoj župi treba uplatiti 35 KM koliko košta kilogram zvona i bit će sve OK. Rečeno, učinjeno. Novci su se počeli sabirati istog trenutka, a ja sam krenuo u potragu za zvonima. Pravac se zna: «Preko gosp. Bosilja i dr. Pere Babića do Grassmayra u Insbruk. Ponuda je brzo stigla. Uz Božju pomoć i dobrotu mojih župljana koje imaju veliko srce kao naša crkva, zvona će prozvoniti za Božić.

07.10.2002. godine « prvi sastanak za spomenik poginulim braniteljima»

21.10.2002. godine « blagoslov i izlijevanje zvona u Austriji«

12.11.2002. godine « položeni prvi kablovi za struju u crkvi»

24.11.2002. godine « dovežena zvona». Firma koja je stara već 499 godina i bez konkurencije u cijelome svijetu i ovaj puta osvjetlala je obraz i ispoštovala sve dogovoreno. Teško je povjerovati, ali je činjenice da je lakše bilo zvona izliti i isplatiti nego dovesti, ali na kraju i to je uspješno odrađeno.

1. Zvono «Sveti Petar i Pavao», promjer 96 cm, ton as / 1 teško 540 kg;
2. Zvono «našim palim braniteljima», promjer 86 cm, ton b / 1 teško 385 kg; posvećeno našim poginulim braniteljima na kome je napisano njihovih 18 imena.
3. Zvono «Sveti Marko», promjer 76 cm, ton des / 2 teško 250 kg;

Kada sam kombijem s carine stigao kući dvorište je bilo puno župljana. Nazdravljalo se, pilo i čestitalo uz pjesmu i veselje, violina i šargija već su ranije bile pripremljene.

09.12.2002. godine « po prvi puta prozvonila naša zvona »

15.03.2003. godine « pogođeno žbukanje crkve »

29.06.2003. godine « prvi patron naše župe, Sveti Petar i Pavao»

12.07.2003 godine « prva kanonska vizitacija kardinala». Stigao je dopis sljedećeg sadržaja:

Sarajevo, 28, srpnja 2003, Iznenađujuće je brzo oformila se župa bez posebnih stresova i ikakva incidenta. Dokaz je izgrađena nova župska kuća i nova župna crkva.......

03.08.2003. godine «blagoslov zvona i veliko župsko veselje»

07.02.2004. godine «Balegovačko sijelo u Zurichu»

25.02.2004. godine «Pogođeno uređenje crkve unutra.

04.07.2004. godine stigli umjetnici iz Ukrajine. Počelo unutarnje oslikavanje crkve. Počelo je, počelo....

05.09.2004. godine «završetak oslikavanja crkve i odlazak majstora iz Ukrajine»